Reprezentativan presjek kroz stvaralaštvo Tomislava Gotovca prikazuje se od 1. prosinca 2012. do 15. siječnja 2013. u Galeriji Frank Elbaz u Parizu. Izložba je jasno ukazala na ključne aspekte multimedijske djelatnosti ovog umjetnika koji je postao sinonim za avangardnog umjetnika koji ne pravi razliku između života i umjetnosti niti bira samo jedan umjetnički medij. Kustos izložbe Žarko Vijatović je odlučio publici predstaviti veći broj značajnih umjetnikovih radova, od koji se neka prvi put javno izlažu.
Na izložbi je prezentiran niz vizualno atraktivnih kolaža nastalih 1964. godine, dok su u manjem broju prikazani kolaži iz kasnijeg razdoblja. Gotovac je inspiraciju za ova djela našao u stvaralaštvu Kurta Schwittersa, dok za izvedbu koristi trivijalne materijale poput novina, kino ulaznica, ambalaže, reklamnih fotografija, koje povezuje bojom, ljepilom ili parafinom.Neki od izloženih kolaža već svojim naslovom („My Jazz Day“) upućuju na jazz muziku, umjetnikovu trajnu inspiraciju.
U serijama fotografija jasno je vidljiv umjetnikov odnos prema vlastitom tijelu. U danas slavnoj seriji fotografija „Listanje Ell-a“ (1962.) lik umjetnika ukomponiran je u snježni pejzaž Sljemena a promatrač uvučen u filmskim sredstvima ispričanu priču o muško-ženskim odnosima. U seriji „Glave 1970.“ umjetnik je predstavljen u krupnom planu u sekvencama koje u sjećanje prizivaju fotografsku evidenciju iz policijske kartoteke. Velika instalacija „Šišanje i brijanje u javnom prostoru / Hommage C. T. Dreyeru“ dokumentira jednu od umjetnikovih urbanih akcija, izvedenu 1981. godine. U ovom slučaju, nakon što je deset godina puštao kosu i bradu da mu slobodno rastu, umjetnika je na Cvjetnom trgu pred brojnom publikom Zora Cazi-Gotovac ošišala i obrijala. Cijeli proces je brižljivo pripremljen i dokumentiran: serija fotografija bilježi sve promjene umjetnikovog lika, a kosa i brada su sačuvane u papirnatim kovertama. Gotovac je ovo djelo posvetio režiseru Carlu Theodoru Dreyeru i njegovom filmu „Stradanje Ivane Orleanske“ te glavnoj glumici Mariji Falconetti. Uz ovu akciju, prezentirana je i umjetnikova vjerojatno najpoznatija akcija, a to je „Zagreb, volim te“, što je ujedno i naslov cijele izložbe. Važno je napomenuti da su fotografski radovi pokazani na ovoj izložbi nastali u suradnju s brojnim fotografima, kao što su Ivica Hripko, Juan Carlos Ferro-Duque, Ivan Posavec i Mio Vesović.
Uz kolaže i fotografije prikazano je i nekoliko Gotovčevih dokumentarno-eksperimentalnih filmova: „Pravac“ (1964.), „Tomislav Gotovac“ (1996.) i „Osjećaj – šest“ (2000.).
Posebno zanimljiv je izbor izloženog dokumentarnog materijala poput novina ili razglednica koje je umjetnik koristio za prezentaciju i promociju svojeg rada. Ukazano je i na slabo poznata vezu Gotovca i članova grupe Gorgona. Izložen je izbor iz korespondencije između Gotovca, Josipa Vanište i Miljenka Horvata te nekoliko radova Julija Knifera i Dimitrija Bašičevića Mangelosa.
Kustos ove izložbe je Žarko Vijatović, umjetnik i fotograf koji je s Gotovcem je blisko surađivao u nekoliko važnih fotografskih projekata. Neki od njih bili su prošle godine predstavljeni na izložbi u Varšavi. Za ovu priliku još je važniji podatak da je Vijatović bio kustos Gotovčeve retrospektivne izložbe kolaža održane u Zagrebu 1988. godine.
Galerija Frank Elbaz ugledna je pariška galerija u kojoj su više je navrata izlagali hrvatski umjetnici. Nakon više izložbi Julija Knifera, odnedavno su u galerijskom prostoru u Parizu ali i na brojnim uglednim svjetskim sajmovima umjetnina poput Frieze Art Fair u Londonu ili Artissime u Torinu, izlagana djela Josipa Vanište, Mangelosa, grupe Gorgona, Mladena Stilinovića, Borisa Cvjetanovića i Vlade Marteka
Izložba je organizirana u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac. Projekcije filmova omogućio je Hrvatski filmski savez.
Dodatne obavijesti i fotografije:
Darko Šimičić
Institut Tomislav Gotovac
tomislav.gotovac.institute@gmail.com
091 51 42 317