U maloj dvorani kina Tuškanac održana je u srijedu, 6. lipnja promocija nove, četvrte u nizu knjige Irene Paulus Teorija filmske glazbe kroz teoriju filmskog zvuka, o kojoj su govorili urednica Naklade Hrvatskog filmskog saveza i urednica edicije Filmološke studije Diana Nenadić, koja je bila moderatorica promocije, prof. dr. Hrvoje Turković, čijim se pionirskim radovima vezanim uz teoriju zvuka na filmu autorica poslužila u nastanku svoga djela, prof. dr. Nikica Gilić, pod čijim je mentorstvom izradila svoj doktorat, nastao i na temelju niza predavanja o filmskoj glazbi na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu odnosno na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a koji je poslužio kao osnova knjige te sama autorica, doktorica filmske glazbe Irena Paulus.
Knjiga je koncipirana u pet poglavlja naslovljenih Akustičke osnove tona i njihova uloga u filmu, Podjela filmskog zvuka, Vremenska dimenzija filmskog zvuka: vrijeme kao karakteristika filmske glazbe, Vremenska dimenzija: integracija glazbe i ostalih filmskih elemenata te Prostorna dimenzija kao kriterij klasifikacija filmskog zvuka i filmske glazbe, a obojica su profesora naglasila da je riječ o vrijednom stručnom doprinosu boljem razumijevanju uloge i važnosti glazbe i zvuka na filmu ali i o djelu koje je pristupačno i početnicima te slabijim poznavateljima teme jer je pisano na čitak, pregledan i razumljiv način.
Iako je Irena Paulus prije svega vrsna muzikologinja, niz godina bavljenja filmskom glazbom i zvukom na filmu svrstava ju i u vrhunske domaće filmologe, a svojim predavanjima i knjigama dokazuje kako je duboko zakoračila u svijet filma i da svoje znanje nesebično prenosi, kako na studente tako i na sve one koji se filmom žele baviti na teorijskoj ali i na aktivnoj razni. Od prve knjige, Glazba s ekrana, u kojoj se bavila prvenstveno primjerima glazbe u hrvatskom filmu, od četrdesetih godina prošloga stoljeća nadalje, ali i brojnim kritikama, esejima, studijama o značajkama filmske glazbe i zvuka i njihovom utjecaju na ukupnost filmskoga djela, šireći svoje zanimanje i područje rada na svjetski film, baveći se i klasicima poput Mozarta, Wagnera i Straussa odnosno Ejzenštejna, Hawksa i Hitchocka ali i suvremenim autorima poput Hermanna, Elfmana i Preisnera sve do Kubricka, Kieślowskog ili Burtona, Irena Paulus analizira i sintetizira svoje spoznaje i stvara od samoga početka utemeljenu teoriju filmske glazbe i filmskoga zvuka u nas i u svijetu.
U širokom i sveobuhvatnom rasponu od frekvencije, šuma i tona, preko monokromnih partitura, distinkcije filmske glazbe i zvuka kao umjetnosti ili kao zanata, hijerarhije filmskih zvukova, sličnosti i razlika filmskog i glazbenog tempa, projekcijskog i dramskog vremena, do sinkronizacije glazbe i prizora i vizualnog i slušnog prostora, u svojoj knjizi svima koji žele više naučiti daje jasnu i slojevitu analizu svih relevantnih sastavnica ove uzbudljive priče o filmu i glazbi.
Promocija je popraćena i odabirom niza filmskih primjera u kojima glazba i zvuk imaju izrazitu važnost, u rasponu od Gospodara prstenova i Ratova zvijezda preko Planeta majmuna i Ralja do Psiha i domaćeg klasika Tko pjeva zlo ne misli, o kojima autorica, koja je primjere i odabrala, opširnije govori u knjizi, kao i najavom novog značajnog projekta Irene Paulus i Hrvatskog filmskog saveza. Riječ je o sustavnom prikupljanju, obradi i publiciranju prvenstveno domaćih filmskih glazbi, kako bi se bar donekle odalo priznanje često zapostavljenim autorima i spriječila devastacija vrijednog filmskog materijala.
Duško Popović