Pomalo će izgledati kao samohvala (pomalo!?!), ali dječji dokumentarni film „Hrc“ zaista je u Knjižnici Grada Zagreba pobrao ovacije publike.
Ako ste uočili gramatičku pogrešku u naslovu to je stoga što je sve do ove rečenice kopi-pejst (uz male izmjene) članka sa stranica HFS- a pod rubrikom vijesti objavljenih 18.11.
Kada sam razmišljao što da napišem o predavanju koje sam na istom mjestu održao 06. prosinca, pogledao sam kako je to napisala Marina Zlatarić i pošto sam uočio velike sličnosti, a da si skratim muke, rek'o, ništa, kopi-pejst.
Dalje moram sam jer nam se razlikuju teme. Marinina tema je bila „Uvođenje medijske kulture u nastavu hrvatskog jezika“ a moja kako provodimo „Uvođenje medijske kulture u nastavu hrvatskog jezika“ u FKVK-u Zaprešić.
Prije te teme, u uvodnom dijelu pričao sam okupljenom slušateljstvu (preko 150 uglavnom žena - knjižničarki) o redovnom radu FKVK-a Zaprešić. U startu sam znao da su mi šanse da ostanem skroman i samozatajan zanemarive, jer pričati o EFKAVEKA hoćeš-nećeš na kraju zvuči kao puko hvalisanje, pa sam brže-bolje skratio nabrajanje statističkih podataka, toliko djece, toliko filmova, festivala, nagrada… te sam im pustio nekoliko inserata iz „Dokumentarnog filma o animiranom fimu“. Mislim, tu se najbolje osjeti atmosfera u kojoj djeca rade filmove, vidi se prostor, oprema i upalilo je – pljesak.
Super. Aj'mo na glavnu temu.
Rek'o, sada ću malo skromnije.
- 'Znate, mi u ovaj program (medijska kultura u nastavi hrvatskog odgoja ) uključujemo cca 1000 djece iz Zaprešića i okolice.' – dižem glavu da vidim kako me gledaju.
- 'U petim i šestim razredima odradimo sve predviđene teme, naravno uz svekoliko korištenje opreme kako bi se to što više dojmilo djece pa da što više upamte (kada su već tu). U sedmom razredu fokusirali smo se na jednu tematsku cjelinu, a to je animirani film.
Aktivno uključujemo cijeli razred u nastajanje animiranog filma: jedan koordinira kretnje svih učenika, jedan „graba“ na računalu, a cijeli razred se pomiče kako im kaže onaj prvi.
Kad idu doma nakon sat i pol imaju animirani film.'
Gledaju me, a u očima jedan veliki – mo'š mislit!.
- 'Da! I neki su primljeni na reviju i još neke festivale…?!
'U osmim razredima', - mijenjam temu, - 'djeci damo 12 klipova koje do kraja blok sata izmontiraju u suvislu cjelinu, stave špice, poigraju se tranzicijama i filterima.'
Gledaju me kao beznadežan slučaj…
- 'Je, je .. istina je.' - Spašava me profesorica Slavica Martinko iz susjedne nam OŠ Antuna Augustinčinčića. – 'Mi surađujemo sa njima i ja dovodim djecu.'
Tajac.
Brzo puštam Hrca, i, što bi rekla Marina, ovacije.
Super, krasno, divno…
Predviđeno vrijeme je već isteklo ali još ima 100 pitanja, kako ovo, kako ono, kako se financirate…
I da završim, opet kopi - pejst Marinin kraj,(uz male dopune).
Odmah su, na licu mjesta, uslijedili i novi pozivi za projekcijom...Znači da Hrvatski filmski savez (čitaj Vera), osim gore navedenog „kako u tome ima prste“, ima i nos...
Baš dobro.