Dugogodišnji član i svojevremeni predsjednik Kinokluba Zagreb Krešimir Lessel iznenada je preminuo 11. lipnja 2011. godine, u Beču.
U kratkom periodu autorskog bavljenja filmom snimio je deset radova, od Grada, Kataklizme i Polimorfije iz 1966., preko Dobro veče, gdjo. i Pare ili život (s Ivom Lukasom) iz 1967. do Luk, brašno i voda, Odletjele su ptice i Prozor iz 1969. te Film peti iz 1969. odnosno Sajam iz 1970. godine.
Od 1970. do 1974. godine bio je predsjednik KKZ, jedan od najmlađih u povijesti kluba, a proglašen je i počasnim odnosno zaslužnim članom Kinokluba Zagreb.
Potekao iz imućnije obitelji, Krešimir Lessel od mladosti je posjedovao vrijednu tehničku opremu s kojom je i došao u KKZ, a uz to je pokazivao i zavidan snimateljski talent pa ne čudi što se brzo nametnuo kao jedan od najvrsnijih klupskih snimatelja i često je radio s drugim autorima, snimajući s ljubavlju i veseljem njihove filmove. Surađivao je najviše s Marijanom Hodakom, Željkom Radivojem i Vladimirom Stojsavljevićem. Neki od njihovih crno-bijelih filmova do danas se smatraju vrhuncem neprofesijskog snimateljskog rada baš zahvaljujući kameri Krešimira Lessela.
Uza snimanje svojih i filmova drugih autora, Lessel se prihvaćao i ostalih poslova koji su u klupskom životu bili manje privlačni, ali neminovni pa je tako više godina bio član upravnih tijela Kinokluba Zagreb, a zajedno s Marijanom Hodakom i Đurom Crnobrnjom pokrenuo je i zabavni život u KKZ osnovavši disco, koji je bio među prvim klubovima te vrste u Zagrebu i šire.
Završivši studij na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu okrenuo se poslovima s naftom i dugo je radio u INA Commerceu, i u zemlji i u inozemstvu. Živahna i nemirna duha volio je razne poslovne i druge izazove i strasno im se prepuštao.
Možda se i zbog toga više nije vraćao svojoj mladenačkoj ljubavi, filmu i snimanju, jer je u tih nekoliko godina toliko dao da se osjećao ispunjenim do kraja. Pa ipak, svaki je dolazak u Zagreb dijelom proveo u klubu, a kasnije bar među kolegama i prijateljima s kojima je prije aktivno surađivao.
Poput ptice koja želi odletjeti kroz prozor i vinuti se u plavetnilo neba, zatvorio je svoj krug i zauvijek se vratio u rodni grad.
Duško Popović