Na poziv Javne ustanove u kulturi Hrvatski dom iz Vukovara, projekt OKO KAMERE nastavio je slavonsku proljetnu turneju organiziranjem i provedbom radionice dokumentarnog filma za učenike vukovarskih osnovnih škola. Na radionici, održanoj od 26. do 28. travnja, sudjelovali su učenici dvije osnovne škole, a posebnost je radionice bila da su ovaj put izostali učitelji, pa su voditelji imali dodatno složen zadatak početnog ustroja skupine i njenog vođenja, kao i edukacije o svim fazama procesa nastanka dječjeg dokumentarnog filma.
No, pokazalo se da su mladi Vukovarci željni znanja ove vrste pa su sva tri dana, protekla u donekle sumornoj atmosferi kišnoga proljeća koje se na Dunavu još dodatno optereti snažnom košavom, bila ispunjena vrijednim radom, a okrunjena vrsnim rezultatima. Čak ni pripreme za održavanje međunarodnog političkog skupa, koje su u Ružičkinu kuću, u kojoj se odvijao veći dio radionice, dovele brojne pripadnike raznih sigurnosnih i obavještajnih zajednica, pod čijim su se budnim okom odvijali završni kadrovi ove dječje vukovarske filmske priče, nisu poremetile kreativno uzbuđenje i žar sudionika.
U utorak popodne su se prvi puta vidjeli, razgovarali o sadržajima i aktivnostima koje ih čekaju, a pokazalo se da budući filmaši (još) nemaju pojma o snimanju i montaži, ali znaju prepoznati pravu temu. Počelo se s razmatranjem mogućnosti za snimanje dokumentarca o mladim vukovarskim odbojkašicama koje su trenutni sportski hit u gradu, ali se ipak okrenulo drugoj temi koju su djevojke predložile pa se pristupilo pisanju koncepta budućeg filma o talentiranim učenicima koji će kroz prezentaciju svojih umijeća istodobno predstaviti svoj grad, njegove probleme ali i vrijednosti i dostignuća.
Fotografiju snimila Katica Šarić
Idućeg se jutra šestašicama pridružio i jedini dečko u ekipi, učenik četvrtog razreda i brat jedne od polaznica radionice, a to se pokazalo punim pogotkom. Već dobro potkovan informatičkim znanjima, ubrzo se dokazao i vrsnim snimateljem, srčanim voditeljem snimanja, a kasnije i vrijednim montažerom, no malo je škripalo kod snimanja tona, pa su se neke scene morale ponavljati. Danijel je međutim imao bitnu prednost u odnosu na cure. Njemu jedinom silni vjetar nije mrsio kosu, na što su djevojke bile posebno osjetljive, najviše kad bi se našle ispred kamere.
Snimalo se vrijedno do pred večer, pa se nastavilo s upucavanjem materijala, a mobiteli su radili k'o ludi kad je valjalo zabrinutim roditeljima objasniti da se kući neće stići ni u šest ni u sedam, kako je trebalo, već oko osam, jer to zahtijeva složenost rada na filmu. Roditelji su, srećom, imali razumijevanja.
U četvrtak, dok su se one razne zajednice muvale okolo, sa slušalicama zataknutim za uho i podozrivo promatrajući filmaše i njihovu jurnjavu, valjalo je izmontirati film do kraja, snimiti polaznike radionice dok pjevaju o Vukovaru i to staviti kao zvučnu podlogu, izbrusiti rezove, napisati špicu, sačekati uzvanike i odvrtjeti svečanu projekciju desetominutnog dokumentarnog filma Skriveno blago Vukovara, u kojem mlade flautistice, pijanistice, violinistice i mažoretkinje te još mlađi gitarist svojim glazbenim umijećem obilaze grad i postavljaju važna i pametna pitanja o njegovoj i njihovoj sadašnjosti i budućnosti.
A film o odbojkašicama ostavljen je za nastavak suradnje, možda već početkom jeseni do kada bi valjalo osigurati i voditelja buduće školske filmske skupine kako bi mlada i za film silno zainteresirana grupica jednako uspješno nastavila tek započeti rad. Tijana, Maja, Mihaela, Sara, Doroteja, Korina, Hanna i njen brat Danijel to itekako zaslužuju. Oni su skriveno blago Vukovara.
Duško Popović