Nacionalni program razvoja audiovizualnog stvaralaštva i industrije službeno je promoviran na svečanosti održanoj 27. siječnja 2011. godine u velikoj dvorani Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu, u koju normalno stane pedesetak gospodarstvenika, a u ovoj se zgodi tu uspjelo nagurati oko tristo filmaša svih vrsta, što je najbolji pokazatelj da je riječ o izuzetno prilagodljivim i na sve spremnim ljudima, otpornim na blagodeti društva u kojem i za koje djeluju.
Otvorena partizanskim maršem iz Neretve i kadrom glumice Nine Violić dogurane u dvoranu na faru i s muzejskim, a ipak aktivnim primjerkom filmske kamere, svečanost je okončana iskazima glumica Zrinke Cvitešić i Marije Škaričić, koje su od nešto političara iz prvog reda dvorane i od svekolike javnosti zatražile da im se da posla i kruha, jer su to i one osobno i sve generacije filmaša koje su im prethodile itekako opravdale i zaslužile.
Govorili su i ministar kulture mr. Jasen Mesić, koji je naglasio da je upravo kultura, pa tako dakako i filmska, bila jedan od stožera opstojnosti ovog naroda, Vera Robić-Škarica, predsjednica Hrvatskog audiovizualnog vijeća, koja je između ostaloga naglasila i vrijednosti školskih filmskih skupina i Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić kao ishodišta brojnih generacija i neprofesijskih i profesionalnih filmskih stvaratelja, Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, koji je izvrsno i šarmantno režirao cijelu svečanost, a u izlaganju naglasio kako su, između ostalih, ciljevi Nacionalnog programa snimanje petnaest igranih dugometražnih filmova i četiri dugometražna dokumentarca godišnje te bar po jednog dugometražnog animiranog filma svake dvije godine, Tatjana Aćimović, koordinatorica grupe za poticaje, koja je elaborirala kako i s kojim novcima to i učiniti, a da državi još ponešto i ostane, Antonio Nuić, predsjednik Hrvatskog društva filmskih redatelja, koji je evocirao uspomene na neka druga, uspješnija i za filmaše više razumijevanjem ispunjena vremena, Ankica Jurić Tilić, predsjednica Hrvatske udruge producenata, koja je odabrala optimizam umjesto kuknjave i ponadala se boljem nastavku filmske proizvodnje ubuduće, Vinko Brešan, koji je u ime koordinacije za elektroničke medije naglasio veliku ulogu i nacionalne i komercijalnih televizija u realizaciji programskih ciljeva i zadataka i Nada Gačešić-Livaković, predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika, koja se sjetila jedne davne izjave uvaženog filmskog redatelja koji je u sličnoj prigodi znao uzviknuti "Drugovi, a gdje je lova!?", pa je isto zatražila od gospode.
Bitna je razlika što danas Nacionalnim programom razvoja audiovizualnog stvaralaštva i industrije struka više ne čeka pasivno da bude zamijećena već nudi konkretna i ostvariva rješenja, bitne pomake, europsku i svjetsku razinu produkcije, sustav olakšica za filmsku proizvodnju i poticanje izvoza filmskih usluga, osiguranje primjene hrvatskog audiovizualnog zakonodavstva, povećanje broja gledatelja hrvatskog i europskog filma i zastupljenost tih djela u televizijskim programima, digitalizaciju kino dvorana i brojne druge vrlo konkretne poteze koji bi morali osnažiti domaću audiovizualnu produkciju i na onaj kruh koji su Zrinka i Marija zatražile pri kraju namazati i mrvicu maslaca.
Duško Popović