Dragi profesore, učitelju i prijatelju!

Šest filmskih rola Breze, uz nekoliko stihova i taktova, jedino je što bi ovaj narod mogao poslati među zvijezde kao svoju svemirsku sliku. Kad je završio film, Kirhmayer i ja okretali smo neko vrijeme uzalud glave jedno od drugog; neprilično smo se, naime, svak za se, rasplakali. Od ljepote filma, od njegove točne bolnosti, od snage znakova, od mudrosti koja se objavila zanatom, od majstorije koja je postala mudrost. Od istine koja poslovično boli, a koja navire iz Breze na sve strane. Iz nepredviđenih smjerova, umnožena vremenom koje je prošlo. Malo je filmova kod nas preuzelo na se odgovornost istine, a još ih je manje u tome uspjelo. Vrijeme povećava vrijednost Breze, ta kamata ne dotječe iz fonda nostalgije; naprotiv, Breza raste iz nemilosrdnog toka vremena koji sluša mračan princip, isti onaj koji Breza slika.

Ante Babaja

Što više Hrvati naprave svinjarija, Breza ima više sadržaja. Danas, kada dvadeseto stoljeće ostaje po krmi, jasnije vidimo veličinu i uspostavljamo mjeru. Film, zamoren šarenilom tehničke svemogućnosti, danas ponovo traži svoj izgubljeni moral – ono jedino tehnički neizvodivo. Mnogi filmovi na svjetskoj pozornici jasno govore o toj želji. Vaše vrijeme, Ante Babaja, ponovo dolazi s novim stoljećem; filmovima koji ste nekoć stvorili povrh vlastitog vremena doprijet će dulje od djela bilo kojeg suvremenika.

Snimiti misao, eksponirati metaforu, predvidjeti život (ne brojim one koji su pokušali, već samo one koji su uspjeli) težak je i teško objašnjiv put. Nabrojena umijeća nisu tehnike već alkemijska čuda. Vi ste jedan od rijetkih kojima je ovaj dar poklonjen. Breza je spomenik vaše darovitosti koji će poslužiti kao znamen stoljeća. Kamo god krenuo, kao čovjek koji pokušava doživjeti kamerom, bit  ću s Brezom kao draguljem koji me žulja u cipeli.

Hrvoje Hribar

Ovdje možete komentirati članak