Bisera ima bijelih, crnih i ružičastih, a u Karlovcu se za vrijeme održavanja 14. filmske revije mladeži i 2. Four River Film Festivala pojavili i zlatni. Kažu, doduše, da su to velike lopte za pilates, ali čine se kao da su ipak iznikle iz morske pjene i nježnih utroba školjaka, pa svojim sjajem dodaju svjetlost zbivanjima na Reviji/Festivalu. Neki na njima sjede, drugi se njima nabacuju, poput mrvicu izgorjelih vatrenih, a neke cure baš na njima leže i ravnaju si leđa. Kotrljaju se tako ti golemi zlatni biseri pa revijskom i festivalskom žutilu daju sedefni sjaj.
Drugoga dana su svi zainteresirani mogli vidjeti čak trideset i sedam filmova u tri projekcije, a bilo je među njima radova autora iz Čakovca, Dubrovnika, Gline, Gunje, Koprivnice, Osijeka, Rijeke, Slavonskog Broda, Varaždina, Zadra i Zagreba odnosno iz Austrije, Danske, Njemačke, Slovenije, Srbije i Velike Britanije. Među njima je po sedam dokumentarnih i animiranih, šest ih je iz otvorene kategorije te čak sedamnaest igranih čime se nastavlja trend uočen i protekle godine. Srednjoškolci i u nas i širom svijeta čini se najviše vole igranu formu i tu se nekako najbolje osjećaju i najlakše izražavaju.
Drugi je dan 14. filmske revije mladeži i 2. Four River Film Festivala započeo izletom svih sudionika u okolicu Karlovca, koji nije pokvario ni tmuran dan sa ponekom kapi kiše, a primijećeno je da su tokom noći sa svih gradskih spomenika i statua, od onoga pravnika i historiografa Radoslava Lopašića preko spisateljice i feministice Dragojle Jarnević sve do zlatnog žapca koji okamenjen ipak krekeće na ulazu u park oko Zorin doma, nestale akreditacije Revije i Festivala kojima su dan prije toga okićene. Što se dogodilo ostaje vječnom tajnom, pa tako jedni misle kako su ih uzeli nestašni prolaznici, drugi da je to dio kakva mračna plana (omiljena teorija zavjere!), a neki opet vjeruju da su ih prisvojili oni malodušniji koji su se jednostavno željeli osigurati kako bi mogli sudjelovati u svim zbivanjima na Reviji i Festivalu, ne znajući da su vrata otvorena baš svima koji to žele i da su svi zaista dobrodošli.
Dan je završio projekcijom animiranog dugometražnog filma Strah(ovi) od tame, horora grupe autora koji je primjereno prikazan u noćnim satima na starom gradu Dubovcu, u ambijentu koji baš traži da tamo, okruženi kamenim zidinama i pod oblačnim nebom kroz koje tek povremeno prosjaji mjesečna ili promakne kakav šišmiš, dok gledate takav film držite za ruku nekoga tko vam je drag i blizak, u koga imate povjerenja i tko će vam odagnati sve strahove koji vas muče. A ako je ta osoba mrvicu daleko, onda je najpametnije da uopće i ne odete gore. Ili, da potražite takvu sigurnu ruku na licu mjesta!
Već je tradicija vidjeti na Reviji i Festivalu volontere koji jure po cijeli dan ne bi li sve išlo kako je zamišljeno, i bolje, a onda ih u neko doba slomi umor i san pa nam tako na odlasku iz press centra oko pada na nešto žuto i raskuštrano, pokriveno plavom dekom s crnim šarama. Usnuli ljepotan s naočalama u crnu okviru mirno diše i tko zna što već sanja pod svojim pokrivačem, a oko njega buja stotinu žutih cvjetova karlovačke filmske bajke.
Duško Popović
Ovdje možete komentirati članak