U zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti održan je u ponedjeljak, 29. lipnja 2009. godine, seminar za grupu od trideset i pet američkih studenata koji svoj ljetni edukacijski semestar provode u Europi, a nastavne im aktivnosti organizira jedan znanstveni institut iz Danske. Na Institutu su upoznati s detaljima tri znanstvena projekta koja Institut provodi u okviru svojih redovitih djelatnosti, a vezani su uz zaštitu manjina i njegovanje interkulturalnih oblika suradnje s manjinama.
Na seminaru je sudjelovao i profesor Vinko Zidarić, dugogodišnji voditelj udruge Interkultura koji je studentima govorio o stanju i problemima udruga civilnoga društva u nas, a posebno o onima koje se bave interkulturalnom suradnjom te zaštitom i unapređenjem suradnje s manjinama.
Uz Institut za migracije i narodnosti američki su studenti posjetili i Institut za međunarodne odnose te Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Programom obilaska bili su predviđeni i posjeti Židovskom, odnosno Islamskom centru u Zagrebu.
U okviru prezentacije projekata Instituta za migracije i narodnosti studenti su pogledali i filmove školske filmske skupine OŠ Rudeš iz Zagreba, Kristinina nova adresa te Bog mnje sudec jest.
Prvi je pričao o mladoj Hrvatici koja se udala u obitelj Roma, što je među njenim rođacima, prijateljima i susjedima izazvalo mnoštvo negativnih komentara, zbog očite razlike između te dvije populacijske skupine. No, sama Kristina kaže u jednoj sceni ovog dokumentarca kako su je tek njeni novi sugrađani otkrili kao osobu, u svoj punini toga pojma i da je među njima pronašla mir i sreću. Nema ljepšeg poticaja i poziva na bolje upoznavanje i približavanje dviju kultura od ove humane i intimne priče. Film je pobrao aplauz gledatelja 'na otvorenoj sceni'.
Drugi je film svojevrsna biografija grkokatoličkog svećenika Danijela Vranešića, koji je i sam bio učenikom osnovne škole Rudeš. U to je vrijeme svojom (hiper)aktivnošću znao naljutiti kolege i učitelje, a školski su dnevnici iz njegova perioda školovanja puni napomena o problemima koje je izazivao. Nakon završetka osnovne škole Danijel se iznenada, ali potpuno posvetio svećeničkom pozivu, naslijedivši svoga oca, i samoga grkokatoličkog svećenika. Film govori o njegovoj životnoj sudbini, ali i o grkokatolicima koji, ponajviše u Žumberku, žive stotinama godinama istodobno prihvaćeni, ali i izolirani, često neprepoznati od pretežno katoličke okoline. I naravno, o potrebi uzajamne tolerancije.
Filmovi su prikazani kao pokazatelj rada školskih filmskih skupina u Hrvatskoj, te niza tema kojima se učenici od petih do osmih razreda osnovne škole bave i kao primjer njegovanja i unapređenja tolerancije i poznavanja etničkih i vjerskih manjina u nas.
Američki su studenti postavili niz pitanja o načinu vođenja školskih filmskih skupina u nas, tehničkoj i financijskoj potporu koju primaju te o mogućnostima suradnje sa sličnim skupina koje djeluju u SAD i drugdje po svijetu. Najavljena je i dostava njihovih dojmova nakon povratka u SAD, pa će biti zanimljivo vidjeti kako su doživjeli sve što su vidjeli kod nas, a između ostaloga i koji su trag u njima ostavili dječji filmovi o toleranciji prema manjinama. Možda je to i uvod u neku buduću suradnju dvije zemlje i u području dječjeg filmskog i videostvaralaštva.
Duško Popović
Ovdje možete komentirati članak