Hrvatski je državni arhiv obilježio osamdesetu obljetnicu rođenja glumca Borisa Dvornika prikazivanjem igranog filma U gori raste zelen bor redatelja Antuna Vrdoljaka, koji je prigodno govorio poslije projekcije, a posebno istaknuo svoj redateljski prosede, odnosno naviku da s Dvornikom najprije dugo razgovara o filmu i ulozi, a zatim i sam (kao prvenstveno glumac, a tek poslije redatelj) odglumi svoju verziju lika, pa je onda Boris manje ili više vjerno i poslušno ponovi.
Dvornik je rođen 16. travnja 1939. u Splitu, u kojem je i umro u noći s 23. na 24. ožujka 2008., u svojoj šezdeset i devetoj godini. Otac drvosječa usmjeravao ga je na zanat električara, ali je mladi Boris otkrio želju i talent za bavljenje glumom pa je prvo završio Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a zatim upisao Kazališnu akademiju u Zagrebu. Filmski je debitirao 1960. ulogom Ive Vojnovića u filmu redatelja France Štiglica Deveti krug, prema scenariju Zore Dirnbach koja je, igrom slučaja, umrla istoga dana kada je održana ova in memoriam Dvorniku projekcija, o zagrebačkom mladiću koji za vrijeme ustaškog terora u NDH uzaludno pokušava spasiti Židovku Rut (glumila ju je Dušica Žegarac) koja je na „čuvanju“ kod njegovih roditelja, oženivši se s njom preko volje, a zatim je uglavnom nastupao u komedijama poput Martina u oblacima (1961) koji se bavi problemom nedostatka stanova za mlade ili Prekobrojna (1962) Branka Bauera, o ljubavi na omladinskim radnim akcijama, odnosno u ulogama partizana u filmovima Most (1969) Hajrudina Krvavca, gdje igra partizanskog diverzanta, Kad čuješ zvona (1969) za koji je dobio Zlatnu arenu za ulogu Kubure i U gori raste zelen bor (1971) Antuna Vrdoljaka, Srebrna arena za ulogu Dikana, koju je dobio i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (1971) Zdravka Randića, Bitka na Neretvi (1969) Veljka Bulajića ili Sutjeska (1973) Stipe Delića, u kojima nastupa u pomalo tipskoj ulozi Dalmatinca, sudionika presudnih partizanskih bitaka ili Okupacija u 26 slika (1978) Lordana Zafranovića, u manjoj ali sasvim drugačijoj ulozi Vlaha, i drugima. Snimio je više od četrdeset dugometražnih igranih filmova, a često glumio i u kratkometražnim, u kazalištu te u televizijskim dramama i u više televizijskih serija. Najpopularniji je bio zbog uloge Roka Prča u seriji Naše malo misto (1970-71) Danijela Marušića te brijača Meštra u Velom mistu (1980-81) Joakima Marušića, obje po scenariju Miljenka Smoje. Bavio se i pjevanjem (s Oliverom Dragojevićem i samostalno) odnosno estradnim nastupima, a kraće vrijeme, i uglavnom s malo uspjeha, i politikom.
Filmovi Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor snimljeni su prema ratnom dnevniku Ivana Šibla (Virovitica 1917.-Zagreb 1989.), partizanskog borca i političkog sekretara, generala, narodnog heroja Jugoslavije, sredinom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća generalnog direktora RTV Zagreb i jednog od pokretača televizije u nas, prvog počasnog predsjednika Dinama, umirovljenog poslije događanja 1971., scenariste filma Naši se putovi razilaze redatelja Šime Šimatovića (1957) o ljubavnom trokutu (glume Boris Hržić, Saša Novak i Bata Grbić) u ilegalnom Zagrebu odnosno televizijske serije Sumorna jesen (1969) redatelja Zvonimira Bajsića o borbenom djelovanju ilegalaca u Zagrebu za vrijeme jeseni 1941. u kojoj glavni lik (vjerojatno samog Šibla) igra Zvonimir Črnko.
Projekcija je održana 18. travnja u dvorani Katalozi hrvatskog državnog arhiva, dva dana iza osamdesete godišnjice rođenja Borisa Dvornika, a program je pripremio filmski arhivist Juraj Kukoč.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com