Dan žena, koji bi se točnije, pa makar bilo predugo i rogobatno, mogao i morao zvati (Svakodnevni) Dan borbe žena za pobjedu nad svime što je nepravedno i diskriminatorski prema njima u svijetu u kojem živimo (jer bez te svakodnevne borbe izgubit će i to malo što imaju) ASIFA Hrvatske odlučila je obilježiti prikazivanjem novijih filmova, koji su nastali u periodu od 2011. do 2015. godine, a autorice su im iz ovoga podneblja:
Prikazani su filmovi Ornament duše autorice Irene Jukić Pranjić, Zagreb film, 2011., osebujna priča o duši i tijelu ili o svjesnom i podsvjesnom, u kojoj autorica iznenađujuće koristi motive čipki i ručnih radova, kako bi prikazala krhkost tih odnosa, pa dva rada Petre Zlonoge, Daniil Ivanoviču, slobodan si, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb film, 2012. i Glad, Bonobostudio, 2014., posve različita po pristupu i izričaju, Sestre Lee Vidaković, Royal Academy of Fine Arts KASK, 2012., Bla Martine Meštrović, Kreativni sindikat, Zagreb film, 2013., o prividnoj komunikaciji koja nas obavija, a ostavlja praznima, Cura koja je voljela bajke redateljice Čejen Černić, Kinorama, 2013., Iz dubine Katrin Novaković, Umjetnička akademija u Splitu, 2013., s izraženim dalmatinskim štihom, Eho Antonije Begušić, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb film, 2014., Kukuljica Ivane Jurić, Kinorama, 2014., Razgovor Ane Horvat, Luma Film, 2015., pa puno puta viđene i nagrađivane Vučje igre Jelene Oroz, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb film, 2015. i Život s Hermanom H. Rottom, Chintis Lundgren, Chintis Lundgreni Animatsioonistuudio, Adriatic Animation, UO ANIMA, GoodJobStudios, 2015., koji je pričom možda bio najprispodbniji vječnoj temi žensko-muških odnosa i dilemi tko će koga.
Nastali u različitim školama animacije ili produkcijskim kućama, u raznoraznim tehnikama, bilo da su animirani klasično na papiru ili digitalno kompjuterom, korištenjem stop animacije, posebno lutka filmovi snimani sličicu po sličicu ili filmovi sa živim tijelima, ponekad vrlo vjernim, a nekada stiliziranim i likovno izmijenjenim, odnosno rađeni rotoskopijom i pixelacijom, ovi su radovi pokazali mnogo raznolikosti u pristupu i realizaciji.
Prije projekcije Julijana Kučan je povela razgovor s četiri prisutne autorice, Čejen Černić, Anom Horvat, Martinom Meštrović i Petrom Zlonogom, koji je očekivano pokazao kako su njihovi pristupi i gledanja posve drugačiji. Neke autorice rade same, od ideje i scenarija do animacije, neke po tuđim scenarijima, većina u početku ima jednu viziju da bi se tokom razvitka ideje i realizacije ona mijenjala, a do kraja i posve uobličila, no slažu se u tome da se ne može govoriti o ženskom animiranom filmu ili o bilo kojoj izraženijoj poveznici koja bi ga definirala, nego tek o ženskoj senzibilnosti koju je često teško definirati, a gotovo uvijek nije lako ni prepoznati niti spoznati u punini.
Program je organizirala ASIFA Hrvatske u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i kinom Tuškanac. Projekcije će ove godine uređivati Ana Horvat i Maša Udovičić, a prva je iduća najavljena za svibanj.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com