Hrvatski Filmski Ljetopis

Pregled događaja u hrvatskoj kinematografiji od rujna do studenoga 2006.

Bibliografije filmskih knjiga, časopisa i kataloga objavljenih od rujna do studenog 2006.

UDK:791.65.079(497.5 Zagreb):791-21"2006"(049.3)

Kritički osvrt na igrane filmove prikazane u programima ovogodišnjega Zagreb Film Festivala, s posebnim komentarom na populističku koncepciju festivala.

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791-21"2006"(049.3)

Kritički osvrt na dokumentarnu selekciju ovogodišnjega Zagreb Film Festivala, s posebnim komentarom na tendenciju novih dokumentaraca da napuštaju društvenokritički pristup građi.

Kritički osvrt na filmove prikazane na ovogodišnjem festivalu eksperimentalnog filma 25fps.

UDK: 791.65.079(450 Pordenone)"2006":791.11

Osvrt na jubilarno 25. izdanje uglednog svjetskog festivala Dani nijemoga filma u Pordenoneu i Sacileu (Pordenone Silent Film Festival), specijaliziranog za prikazivanje restauriranih nijemih filmova, među kojima i redovitog programa Projekt Griffith.

UDK: 791.633-051Visconti,L.(049.3)

Autor polazi od hipoteze o važnosti nostalgije za film općenito, te, naglašavajući osobitu dominaciju nostalgije u svjetskom filmu u prvoj polovici 1960-ih, razmatra dva filma Luchina Viscontija, Gepard i Drage zvijezde Velikog medvjeda, kao uzorne primjere Viscontijeve nostalgije. Pritom se posebno zadržava na duljim kadrovima skupina likova koji ukazuju na osjećaje zaustavljanja, ali i protoka vremena, potom na fokalizaciji filma kroz lik princa Saline u Gepardu te na ulogu sjene u Dragim zvijezdama Velikog medvjeda.

UDK: 791.221/.228(540)(049.3)

U članku se najprije iznose vjerojatno najčešći stavovi o Indiji, zatim ukratko opisuju osobitosti indijske dugometražne igranofilmske proizvodnje, te naposljetku daje pregled prikazanih filmova s pokušajem kraće značenjske analize svakoga od njih. Njihova se raščlamba ponajprije tiče društvenih problema kojima se dotični filmovi bave, ali se usporedno želi propitati i (vlastita) recepcijska ograničenost općega doživljaja jedne sasvim daleke i po mnogo čem drugačije kulture.

UDK: 791.633-051Loach,K.

Autor s neskrivenim simpatijama analizira nekoliko filmova Kena Loacha, politički i socijalno snažno i nedvosmisleno lijevo angažiranog autora. Već je jedan od ranih Loachovih televizijskih filmova Cathy, vrati se kući (Cathy Come Home) postao i ostao zaštitnim znakom angažiranog filma.

Prvi veliki kinouspjeh Loach je postigao odmjereno realističnom obiteljskom dramom o odrastanju Kes, svojim možda najemocionalnijim filmom. Za Loachove umjetničke i društvene intencije ipak je osobito primjeren bio dokumentarni rod pa se u tekstu analiziraju Loachovi filmovi o radničkim štrajkovima Pitanje vodstva (A Question of Leadership) i Na čijoj si strani? (Which Side Are You On?) te kasniji Treperavi plamen (The Flickering Flame), u kojima redatelj pomno slaže dokumentarne materijale s ciljem da se gledatelj opredijeli za lijevu poziciju te razvija postupak usmjerene empatije.

Taj će postupak radikalizirati i u igranim filmovima kao što su Skrivena namjera (Hidden Agenda) o Sjevernoj Irskoj, Bubamaro, bubamaro (Ladybird, Ladybird), u kojem povezuje intimnu priču i socijalnokritičku pozadinu te Zemlja i sloboda (Land and Freedom), o sukobima unutar ljevice za Španjolskog građanskog rata, u kojem ostvaruje svoj režijski tour de force.

UDK:791.21(73)

Studija o američkome nezavisnom filmu koja analizira uspon ovoga filmskog fenomena u SAD-u od 1960-ih godina, kada je on nastao kao odraz društvenih i kulturnih preobražaja američkoga društva, a u oporbi prema hollywoodskom tipu filmovanja. Nova generacija američkih filmskih stvaralaca, zainteresiranih za nove i neuvriježene načine snimanja filmova, našla je svoje uzore u europskim tendencijama onoga vremena — talijanskom neorealizmu, francuskom novom valu i cinéma vérité — pronašavši nove formalne i narativne obrasce.

Tekst prati razvoj američkoga nezavisnog filma od A. Mekasa, M. Roemera, blaxploitationa i The Los Angeles School (Ch. Burnett, B. Woodberry, H. Gerima, J. Dash) do njegove komercijalizacije od kasnih 1980-ih, s djelima J. Jarmuscha i Davida Lyncha, te stapanju indie filma s mainstream kinematografijom 1990-ih, pogotovo s djelima Q. Tarantina.

UDK: 791.633-051Tykwer,T.(049.3)

U komparativnoj analizi književnog i filmskog prikaza lika Jean-Baptistea Grenouillea, glavnoga protagonista Parfema, autorica upućuje na Süskindova i Tykwerova radikalno različita (i ne uvijek dosljedna) tumačenja izvora umjetničkoga genija.

Uklapajući filmsku interpretaciju u Lacanove (i Kristevine) teorije o psihoseksualnom razvoju, autorica područje nijeme umjetnosti P/parfema smješta između Zbiljskog i Simboličkog, uzgred se ne propuštajući osvrnuti i na rodne i kulturalne stereotipe na koje se Tykwerov film oslanja.

UDK: 791.221.5:82-312.4

Članak uspoređuje film Crna Dalija (Black Dahlia, 2006) Briana de Palme s filmom L. A. povjerljivo (LA Confidential, 1997) Curtisa Hansona, te oba s njihovim istoimenim romanima predlošcima. Pri analizi i interpretaciji L.A. povjerljivo više pažnje posvećuje se planu sadržaja, a u slučaju Crne Dalije planu izraza, s obzirom na veću sklonost stilizaciji i retoričnosti u De Palminu redateljskom prosedeu. Dok L. A. povjerljivo svojom narativnom ekonomizacijom i jasnijim isticanjem osnovne fabularne linije nadmašuje svoj predložak, De Palmin uradak, ustvrđuje se, suviše je barokan za vlastito dobro.

UDK: 791.633-051 Haneke,M.:165.194

Na temelju kognitivističkoga kategorijalnog aparata analiziraju se postupci kojima se Michael Haneke u filmu Skriveno (Caché, 2005) služio da bi postigao željene spoznajno-emocionalne učinke u gledatelja. Haneke već od prve sekvence filma uvodi specifičnu razinu filma unutar filma; štoviše, poigrava se gledateljima tako da duge statične totale ubacuje u film na razna mjesta, ne otkrivajući radi li se o razini filma ili razini filma u filmu. Naizgled nemotivirani dugi totali omogućuju gledatelju hipoteze o značenju kadrova i grade neizvjesnost.

Glavni izvor osjećaja nelagode i znatiželje je kombiniranje vidljivog i nevidljivog, odnosno skrivenog. Autor zaključuje da je film Skriveno originalno djelo koje vješto krši pravila klasičnoga fabularnog filma i čija je snaga upravo u antierotetičkom pripovijedanju, nevarijabilnom kadriranju i nepostojanju jasne teme.

Pregled izabranih kino- i DVD-premijera.

UDK: 791(497.5)(091)(049.2)

Polemički odgovor na reagiranje Dejana Kosanovića iz prethodnog broja, u kojem se posebno apostrofira sudbina hrvatske filmske građe nakon Drugoga svjetskog rata i iznose novi podaci po kojima je ta građa (filmski negativi) akcijom jugoslavenskih državnih službi pohranjena u Beogradu, a zapravo je kulturno dobro Hrvatske koje joj, u okviru sukcesije bivše Jugoslavije, mora biti vraćeno.

UDK: 791.633-051Krelja,P.(047.53)

Opsežan biografski i filmografski razgovor s redateljem i filmskim publicistom Petrom Kreljom, u kojemu se on prisjeća svoje filmske karijere, s posebnim naglaskom na snimanje svojih dokumentarnih filmova, političke probleme koje je zbog njih imao, te na produkciju svojih igranih filmova.

UDK: 791.633-051Krelja, P.

Jedan od najpoznatijih hrvatskih filmskih dokumentarista Petar Krelja danas je najpoznatiji kao redatelj dokumentarnih filmova, no i neki su njegovi igrani filmovi iznimno zanimljivi i vrijedni. Filmski omnibus Godišnja doba (1979) po svome stilu i tematici jasno korespondira s Kreljinim dokumentarnim filmovima jer prikazuje život osoba na društvenoj margini, odnosno djevojčica u sustavu društvene skrbi o napuštenoj djeci, a koristi i neke postupke tipične za dokumentarni stil, primjerice skrivene kamere (odnosno njezinu imitaciju). Omnibusi, kao što su Godišnja doba, vrsta su na granici kratkometražnog i dugometražnog igranog filma, no svakako su bliži dugometražnom filmu, jer tri prikazana segmenta prikazuju junakinje poredane prema redoslijedu životne dobi, odraslosti.

U skladu s tim, segmenti nazvani prema junakinjama Željka, Višnja i Branka (glume ih Tatjana Ivko, Rajka Rusan i Marina Nemet), pokazuju sve veći stupanj montažne i igranofilmske razrade, što je primjereno i odraslosti tema.

Željka samo želi ljubav, što ne može dobiti od usvojitelja Renate i Vlade (glume ih Sanda Langerholz i Boris Buzančić), Višnja doživljava svoju prvu ljubav s delikventom Matom (Slavko Štimac), a Branku, na kraju omnibusa, zadese socijalni problemi odraslih ljudi (prestara je da ostane u sustavu socijalne skrbi), pa mora tražiti podstanarsku sobu na prilično okrutnom tržištu i raditi posao ispod svojih kvalifikacija.

Branka se, što je vjerojatno još važnije, suočava i s problemom seksualnog uznemiravanje na poslu: šef kadrovske službe Ferenčak (Vanja Drach), koji joj je velikodušno našao posao, nudi joj karijeru svoje priležnice. Ostvarujući složen dojam između igranog i dokumentarnog filma, usputno predstavljajući i mogućnost filmskog omnibusa kao cjelovite strukture, važno je napomenuti da su Godišnja doba i odličan argument u prilog koncepciji redatelja Krelje kao autora filma, što je još jedan argument u prilog sagledavanja ovoga filma kao modernističkog. Krelja, naime, radi vrlo slične (ili barem lako usporedive) dokumentarne i igrane filmove.

Dakako, unatoč izvorno drugačijim karakteristikama (smatrala se svojstvom najboljih autora klasičnog Hollywooda), danas se autorska poetika smatra prototipskim svojstvom filmskoga modernizma.

UDK: 791.633-051Krelja, P. 791.229.2(497.5)(091)

U tekstu se analizira dokumentaristički opus redatelja Petra Krelje, po opsegu neusporediv s ijednim drugim u hrvatskoj kinematografiji. Krelja je naime u nešto više od 35 godina režirao oko 200 dokumentarnih filmova i TV emisija.

Prepoznatljiv kao humanistički angažiran dokumentarist, napose se bavio društvenim marginalcima (beskućnici, siročad, osamljenici, prognanici), običnim ljudima, ali i neobično darovitim ili izdržljivim pojedincima, osobito ženama i umjetnicima. Posebno se analizira nekoliko ključnih Kreljinih dokumentarnih filma, počevši od prvijenca Ponude pod broj iz kojeg je već razvidno da Krelju privlače pojedinci ili kao egzemplari ili kao žrtve nesavršena društva i vlastite naravi.

Od filmova nastalih 1970-ih izdvajaju se oni o društvenim ritualima: Recital, djelo neuobičajena ironijsko-refleksivna modusa, i Splendid Isolation, koje je onodobna vlast zabranila pa je Krelja počeo sužavati fokus i usmjeravati se na pojedince, kroz čije je individualne priče također mogao precizno ocrtati širi društveni kontekst. Nakon Povratka, jednog od najmoćnijih socijalnih dokumentaraca ne samo u Kreljinu opusu, nego i hrvatskom dokumentarnom filmu uopće, slijedi niz ostvarenja atmosfere i zvučne sinegdohe poput Njegovateljice i Prihvatne stanice. Kao što je na početku karijere bio zaokupljen društvenim ritualima i žrtvama disfunkcionalnog društva/obitelji, u zreloj dokumentarističkoj fazi, a prije iskušavanja u igranoj formi, Krelja je započeo novi tematski ciklus, nagoviješten Njegovateljicom, niz o običnoj radničkoj populaciji i njezinoj rutinskoj svakodnevici. Do kraja 1980-ih nanizao je više takvih naslova, među kojima su egzemplarniji i strukturalno razrađeniji Radni tjedan i Treća smjena.

Od sredine 1980-ih pak u Kreljinu se dokumentarizmu, koje je općenito senzibilizirano na sve oblike »ranjivih« ljudskih situacija, osobito na takozvani »nježniji spol«, razvija okretanje osobama koje impresioniraju nekim umijećem ili vitalitetom (Na primjeru mog života). Naposljetku, rat u prvoj polovici 1990-ih donio je novu temu u Kreljinu stvaralaštvu u kojem je redatelj osobito bilježio traumatiziranu ljudsku pozadinu rata, individualizirao stradanje, najuspjelije u filmovima Na sporednom kolosijeku i Zoran Šipoš i njegova Jasna.

Izvorno ponuđen beogradskom časopisu Filmograf, tekst srpskoga kritičara Bogdana Kalafatovića o Kreljinu dokumentarnom filmu Na primjeru mog života, napisan povodom prikazivanja filma na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu, nije bio objavljen. Sada se po prvi puta tiska, iz arhiva Petra Krelje.

UDK:791.633-051Krelja,P.(084.122)

Potpuna redateljska filmografija filmskih i televizijskih radova Petra Krelje.