Hrvatski Filmski Ljetopis

UDK: 791.633-051Suzuki, S.

UDK: 791.633-051Suzuki, S.

UDK: 791.633-051Suzuki, S."1966”

Oslanjajući se na estetičku i političku ulogu filma Ožigosan da ubije Seijuna Suzukija, zadnjeg filma redateljeve rane žanrovske faze (1957–67), ali i na cjelokupan život i opus kultnoga redatelja, autorica se osvrće na film Borbena elegija (1966), Suzukijevu metaforu japanskoga militarizma i kolonijalizma. Otvorenom strukturom i neuobičajenim žanrovskim motivskim kombinacijama (Suzuki rabi motive komedije groteske, melodrame, tinejdžerske drame, borilačkog i političkog filma), film bilježi znatan retorički potencijal. Također, autorica pojašnjava značenje i način izlaganja Suzukijevih ponavljajućih metaelemenata u danome filmu.

UDK: 929Suzuki, S.

Godine 1968. japanska filmska kompanija Nikkatsu otkazala je ugovor Seijunu Suzukiju, uz objašnjenje da su mu filmovi tržišno neisplativi i nerazumljivi. Iznenađen odlukom, kao i zabranom distribucije i prikazivanja vlastitih filmova, Suzuki je krenuo u borbu protiv kompanije Nikkatsu uz podršku filmskog udruženja Cineclub pod vodstvom Kazuke Kawakita. U nekoliko mjeseci tadašnji su Suzukijevi zagovaratelji održali niz prosvjeda, osnovali Ligu za kolektivnu borbu Seijun Suzuki, a podnesena je i tužba protiv Nikkatsua. Sukladno navedenome, ovaj rad, sastavljen od “četiri čina”, opisuje uzroke i posljedice događaja koji je obilježio povijest japanske kinematografije i društvenih pokreta.

znanUDK: 791.229.2:395

U radu se raspravlja o vizualnoj antropologiji, odnosno etnografskom filmu, s obzirom na njegov položaj unutar antropološke znanosti te na njegove specifičnosti kao podvrste dokumentarnoga filma. Daje se povijesni pregled vizualne antropologije od njezinih početaka, naglašavajući njezin odnos s dominantno tekstualnom antropološkom praksom. Kamen spoticanja u odnosu antropologije kao znanosti i filma kao umjetnosti jest samo shvaćanje stvarnosti. Klasični znanstveni pristup podrazumijeva istraživanje pretpostavljene postojeće stvarnosti, a film se shvaća kao medij koji ima mogućnost zapisivanja i pohranjivanja podataka o vidljivim kulturnim elementima. Umjetnost se pak prema stvarnosti odnosi kreativno, estetski je obrađujući, a film je rezultat takve kreacije. U posljednje je doba sve šire prihvaćeno stajalište da je svaki oblik komunikacije, pa tako i etnografski film, reprezentacija. Stoga se antropološka vrijednost uočava u svim simboličkim sustavima, koji su nužno kulturno uvjetovani. I etnografski film na taj se način može shvatiti kao vizualni kulturni proizvod, a ne samo zapis o vidljivim manifestacijama kulture koja se u njemu prikazuje. Ova je činjenica rezultirala novim shvaćanjem etnografskoga filma, koji se odmaknuo od tradicionalnoga ekspozicijskog modusa i iluzija o objektivnosti prema umjetničkim, estetski svjesnim oblicima prikazivanja kulture.

UDK: 791.633-051Watkins, P.

Tekst govori o Peteru Watkinsu, velikom inovatoru dokudrame koji je, unatoč dugoj karijeri, iznenađujuće nepoznat, a društveno-politički elementi u njegovom radu i dalje najvećim dijelom ostaju zanemareni. Tekst otkriva kako je Watkins, korak po korak i film po film, svoje aktere učinio aktivnim učesnicima u oblikovanju filmova, dajući im slobodu u građenju likova i prenošenju istine veće i od njega i od njih samih. Odnosno, (raz)otkriva umjetnika čija je karijera obilježena neprekidnom borbom da snimi svoje filmove, i još žešćom borbom da ih prikaže, u kontekstu instutucionalnih zabrana, cenzure i otvorenog neprijateljstva kritike. Watkinsov se rad analizira kroz filmove kao što su Culloden, Ratna igra, Privilegij, Komuna, Kazneni park i Putovanje.

UDK: 791.221.9(73):32

Polazišna je pretpostavka kako se nekoć u filmovima strave nedovoljno iskorištavala mogućnost društvene i političke kritičnosti. Tekst se bavi novijim razdobljem američkog filma strave u kojem se izraženije očituju subverzivna stajališta autora, što je dovelo do naklonosti teorije i kritike te ponovnog interesa publike. U prvome dijelu teksta navodimo pretpostavke koje su, u različitim obrascima, dovele do ponovnoga zanimanja publike za žanr. Zanimljivo, tri najznačajnija filma toga malog vala “osviještenih horora” snimili su autorski veterani: Frank Darabont, George A. Romero i Sam Raimi, čija ćemo ostvarenja analizirati u drugome dijelu teksta.

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.231(100)

UDK: 791.288:791.65.079(497.5 Zagreb)(091)

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.221.8(100)"2012"(049.3)

UDK: 791.65.079(497.5 Pula):791-21"2012"(049.3)

UDK: 791.65.079(497.5 Pula):791-21(100)"2012"(049.3)

UDK: 791.633.051Donnellen, D. i Ormerod, N."2012"(049.3)

UDK: 791.633-051Cronenberg, D."2012"(049.3)

UDK: 791.633-051Tarozzi, A."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Lepčin, I."2012"(049.3)

UDK: 791.633-051Soderbergh, S."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Goddard, D."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Čakić Veselič, B."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Anderson, W."2012"(049.3)

UDK: 791.633-051Scott, R."2012"(049.3)

UDK: 791.633-051Burton, T."2012”(049.3)

UDK: 791.633-051McQueen, S."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Scafaria, L."2011"(049.3)

UDK: 791.633-051Nolan, C."2012"(049.3)

UDK: 741.5-051Dragić, N.:791.228(497.5)(049.3)

UDK: 791.3(049.3)

UDK: 778.53