Uz hommage-izložbu Vedrana Šamanovića

Sanja i Vedran – razglednice s putovanja

Otići na put. Na destinaciji obaviti ritual pomnog sastavljanja popisa prijatelja i rodbine, kupovanja razglednica i poštanskih maraka, ispisivanja običnih pozdrava ili duhovitih dosejtki, ubacivanja u poštanski sandučić, i onda veselja da od tog trenutka djelić nas putuje svijetom, naša pažnja i ljubav pretočene na komad debljeg papira sa šarenom slikom... Podijeliti s nekim sreću što putujemo, što nam je lijepo, ili samo činjenicu da smo negdje drugdje. Tako izgleda jedan običan put, jedan običan turizam, jedno obično slanje razglednica. Obično, ili bolje rečeno uobičajeno, i potpuno utilitarno, životno.

London	London

Ali, ovdje je sve malo drukčije. U slanje razglednica umiješala se točno određena namjera, konceptualnog karaktera i umjetničke prirode. Umiješala se potreba da se obični životni ritual pretvori u život kao umjetnički čin. Vedran i Sanja su par, putuju svijetom. Borave u hotelima. Šetaju gradovima. A kada požele poslati razglednicu, pošalju je sami sebi. Šalju si lijepe i tople pozdrave, ukrašene nekom nerelano lijepom, ili nadrealno uljepšanom slikom mjesta na kojoj se kočoperi suncem okupan zvonik, pogled na retuširani glavni gradski trg, vedutu grada u suton. Žele se prisjetiti  da su ondje bili, da su to vidjeli. Ili nisu?

Graz	Karlovac

Stvaranje inventara uspomena s putovanja potom nastavlja Vedran kroz objektiv fotoaparata. Ponovno razglednice. No, i ovaj put nešto drukčije. Razglednice kakve nikad nitko ne bi fotografirao, otisnuo, prodavao na kioscima, kupio, poslao. Premda je na njima sve što treba biti, sve isto kao na onima „pravima“. Hotel, trg, ulica, ljudi. Ali fotografiju je snimio onaj tko je protagonist razglednice, onaj tko doista spava u hotelu, tko ujutro planira dan uz svoju snenu ženu, tko ju zatiče pred ogledalom dok se uređuje, tko proviruje kroz prozor sobe na sivu ulicu... onaj tko je prošao kroz sjajnu površinu šarene razglednice kao kroz ogledalo i unutra zatekao neki sasvim drukčiji svijet, istodobno intiman i otuđen, svoj i nečiji tuđi, prazan i hladan, ali s nekim tko mu znači više od svega.

Tanja Dabo