Uz hommage-izložbu Vedrana Šamanovića

Pečat: Uspomena na Vedrana Šamanovića

Djelovao je kao sasvim običan čovjek, a zapravo je bio krasno i nadareno lud. Jedan od rijetkih ljudi čiji je svaki pokret bio umjetnost iza čijeg se lica krilo nadahnuće koje se dogodi samo onim najsretnijima. Bilo bi ga teško opisati nekome tko ga nije poznavao da ne postoje toliki dokazi o njegovoj osobnosti. Oni su pred nama; sada je u jednom obliku, sutra u nekom drugom. Sve što je ostavio još uvijek je zaigrano i govori o onome što mu je bilo u glavi sve te godine. Fad se sve to sabere, čovjek bi rekao da je riječ o nekom čudaku. Ali on nije ostavljao takav dojam. Nije bio ekscentričan, barem ne na prvi pogled. Kao prijatelj, bio je jednostavan. Uvijek spreman oprostiti.  Ali kao umjetnik nije opraaštao nikome. Kao čovjek, bio je društven, jedan od najveselijih. Ali kao umjetnik bio je osobenjak. Nikad nije napravio nijedan jedini ustupak, borio se do zadnje kapi znoja da napravi ono što je naumio. Inače ne bi oprostio sebi. Nitko nije išao onamo kamo je on išao. On je uspješno završavao ono što se drugi ne bi usudili ni započeti. Da nije tako, zar bismo ga se danas sjećali kao umjetnika? Tko se sjeća bezbrojne gomile imitatora i konformista? Šamanović je rano shvatio da je ono što umjetnika drži u ovom životu nada da će kad ode ostaviti nešto iza sebe. Da će ostaviti svoj pečat na stvarnosti koju napušta. Unatoč svim prolaznim stvarima i bolnim iskušenjima, ovaj njegov pečat trajat će dulje nego što se on u svojoj skromnoj prirodi nadao.

Vedran Šamanović i Ognjen Sviličić

Ognjen Sviličić