POVODI

Zapis iz festivalskog Maribora

8. toti međunarodni festival neprofesijkog filma u Mariboru

Za početak, ’toti’ nije nikakva kratica, naziv festivala je i ovako predug, nego je ’toti’ uzrečica, vrlo česta u komunikaciji, karakteristična za Maribor i okolicu, a kako je prevesti na naš jezik, nije mi mogla razjasniti niti Mariborčanka koja govori hrvatski.

Tog neobično toplog jesenskog festivalskog dana, 24. studenoga 2007, u velikoj Unionovoj dvorani, u samu središtu Maribora, u 17 sati, u organizaciji FVK Maribor, službeno je započeo 8. po redu Toti međunarodni festival neprofesijskog filma ili, kako piše na velikoj drvenoj tabli ispred dvorane, »TOTI video festival«. Točno u 20 sati službeno je i završio, ali o tom potom. Neobičan ulaz u dvoranu, za koji nikad ne bih rekao da je ulaz u dvoranu, otvoren je otprilike sat vremena prije početka, kada počinje stizati i prva svjetina, i to jasno uvijek točni Hrvati, mladež u kombiju registracijskih tablica KC. Nisam ih ni stigao dobro pogledati, kad evo, tri čovjeka vade golemu kameru iz zelenog automobila na kojemu piše: »Radio Televizija Slovenije«. Za njima ulazim u predvorje — garderobu, zatim u veliku dvoranu, gdje je već sve spremno za početak, svira lagana glazba, kamere su postavljene, tristotinjak stolica svaka sa svojim prospektom, zastave zamalja članica svjetske organizacije UNICA, čiji je član i Hrvatska, projekcijsko platno na kojemu se vrti logotip festivala, testira se lightshow.

Gregor, Bruno Pavić

Dvorana se punila i na kraju prepunila, nisu svi mogli do mjesta. Ovako gledajući, iznenadila me činjenica kako veliku većinu svjetine čine ljudi treće životne dobi, pa sam se počeo pitati da li je moguće da su oni radili filmove i da me netko od njih ’pobijedio’, no ispostavilo se da zapravo velika većina nagrađenih nije ni doputovala u Maribor, pa je to zapravo bila domaća oduševljena publika. Ovogodišnji Toti primio je 164 prijava iz čak 14 zemalja. Najviše filmova poslali su Hrvati (46), zatim Slovenci (42), pa Austrijanci (29), a tu je još bilo prijava iz Engleske, Češke, Danske, Finske, Francuske, Italije, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Španjolske i Švicarske. Direktorica Festivala je Maja Lorber, a međunarodni žiri čine Karpo Godina (predsjednik, Slovenija), Franc M. Kaufmann (Austrija), Alessio Zerjal (Italija), Zoran Medved i Ivan Erker (Slovenija). Nagrade su dodjeljivane na klasičan način, po tri u kategorijama igranog, dokumentarnog, animiranog, eksperimentalinog, omladinskog i slovenskog filma, te Grand Prix za najbolji film festivala, a posebno priznanje, diplomu, osvojili su filmovi koji su od žirija dobili više od 220 bodova od mogućih 400. Festival je protekao u svečanim dodjelama nagrada, prvo su se dodjeljivala priznanja, koja je dobilo dvadeset dokumentarnih filmova, od toga dva hrvatska — Ja zovem se Hodžić Safet Rasima Karalića i Ruke koje plaču Slavena Žimbreka, zatim petnaest igranih filmova, od hrvatskih samo Bruno Pavić za film Gregor, dva animirana filma, među njima Čovjek koji je smrskao kip Justine Kosir, jedan eksperimentalni, te deset omladinskih filmova, od kojih je čak osam iz Hrvatske. Ipak, ove dodjele više su se svele na nabrajanje nego stvarne dodjele, jer se na prste ruke moglo prebrojati koliko autora je prisustvovalo dodjeli. Zapravo, od svih četrnaest zemalja, tu je bilo nekoliko autora iz Austrije i Slovenije (koji i čine većinu nagrađenih), Talijanka Aleksandra Golubović i autori tri filma iz Hrvatske, a uz to ovdje ima i zemalja kao što su Danska, Finska i Španjolska. Dakako, nisu prisustvovali niti svi od dvadeset nagrađenih, a među njima ni dobitnica Grand Prixa i nagrade za najbolji igrani film, Španjolka Maja Djokic s filmom In The Woods. Među dvadeset nagrađenih filmova samo su dva hrvatska, i to oba u kategoriji omladinskog filma — Klaustrofobija ŠAF-a Čakovec i Pomfrijada skupine dječjih autora. Dakle, od četrnaest filmova iz Hrvatske koja su dobila nagrade i priznanja, došli su samo autori omladinskih filmova Šmrc, Test i Pomfrijada, te autor igranog filma Gregor. Između nagrada održavale su se projekcije. Vidjeli smo po jedan igrani i animirani film, dva filma mladih autora i mnogo dokumentarnih filmova, od čega čak dva već ’tradicionalno’ nagađivana autora Franca Kopiča, člana FVK Maribor, koji je, osim na platnu, bio najzastupljeniji i na pozornici, osvojivši dvije glavne nagrade (dva dokumentarca) i na kraju jednu izvanfestivalsku nagradu koju su mu dodijelili organizatori festivala.

Klaustrofobija, grupa autora ŠAF-a Čakovec, 2007

Direktorica Maja Lorber tvrdi da je Toti festival neprofesijskog filma u Mariboru već proteklih godina uvrštavan u najbolje svjetske festivale u svojoj kategoriji. Zaista, atmosfera u dvorani je sjajna, svakom nagrađenom pristupa se individualno i s pozornošću, snima televizija, u tako golemoj dvorani čak nema mjesta za sve, pa gdje bi tek stali Danci, Finci ili Španjolci da su došli? Točno u 20 sati stajao sam vani, ispred Unionove dvorane.

Bruno Pavić