POVODI

Animafest 2007. – stari festival u novom ruhu

Zagreb, 13-17. studenoga 2007.

Ovogodišnje izdanje Animafesta (osamnaesto po redu, a inače po godinama starosti jubilarno — prošlo je naime točno 35 godina od prvog izdanja) po mnogočemu se može opisati kao novo poglavlje u životu toga veoma osebujna festivala. Zašto sam takva mišljenja, pokušat ću obrazložiti u nekoliko točaka.

Ponajprije, apsolutno je vidljiva činjenica (čak i onima koji ne prate animacijske krugove) da se promijenila ekipa koja se brine oko koordinacije (bolje rečeno produkcije) festivala. Animafest je na ’mandat’ od četiri godine pod svoju ingerenciju dobila produkcijska kuća ’Hulahop’ u vlasništvu već iskusnih ’festivalskih’ dama Olinke Vištice (višegodišnja direktorica Motovun Film Festivala) i Dane Budisavljević (izvršna direktorica Zagreb Doxa). Kad se njima, kao izvršna producentica, pribroji i Vanja Kaluđerčić (direktorica hrvatske inačice Human Rights Film Festivala), dobijete ovogodišnji organizacijski trolist Animafesta. Cure, koje do sada nisu imale nikakve veze s animacijom, izvrsno su se koordinirale sa starim animatorskim ’mudracima’, odnosno s Vijećem Animafesta, i time je festivalu dana nova energija, koja ga je apsolutno oplemenila, što se vidi u svakoj organizacijskoj pori.

Pobjednik Putovanje u šalici, Aaron Lim, 2006

Najveća promjena, vidljiva golim okom, jest ona lokacijska: Animafest se iz Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski preselio u Kino Europa, što ocjenjujem odličnim iz tri razloga: prvi je onaj financijske prirode, gdje je Kino Europa (pogotovo sada kad je u vlasništvu Grada Zagreba) mnogo jeftinije. Drugi je činjenica da je Europa ipak dostupnija — nalazi se u samu središtu grada i na neki je način ’svima u prolazu’. I treći, ne manje važan razlog prikladnost je lokacije — Europu, jedno od rijetkih preostalih ’pravih’ zagrebačkih kina, smatram idealnijim prostorom za održavanje filmskoga festivala od koncertne dvorane koja, kako joj i ime kaže, i nije namijenjena filmu.

Glavni cilj, u kojem je ’novi trojac’ bez daljeeg uspio, bio je festival vratiti publici, odnosno Zagrebu, vratiti ga onoj toliko poznatoj rečenici koja je svojevrsni sinonim Animafesta »Z is for Zagreb«. Naime, Animafest je posjetilo ukupno 7500 ljudi. To može izgledati malo s obzirom na brojku od 30.000 posjetitelja Zagreb Film Festivala, ali ako se svi faktori uzmu u obzir, onda i nije. Ponajprije, Animafest je održan na samo jednoj lokaciji, dok ih je ZFF imao tri (Kino SC, Kino Europa i Kino &TD) — dakle mnogo veći broj mjesta prije svega. Ako bismo brojku posjetitelja podijelili s brojem projekcija, čini se da je ZFF po projekciji imao 390 ljudi, a Animafest 280, što, ako gledamo profil filmova, a time i zainteresirane publike (Animafest — isključivo animacija, dok ZFF ipak ima širi spektar) uopće nije velika razlika. Maknemo li ZFF na stranu (ovdje je poslužio samo u svrhu komparacije), ostaje činjenica da su sve večernje projekcije Animafesta (20h i 22h) od utorka do subote bile rasprodane.

Ako govorimo o tipu publike, posebno bitnom smatram informaciju da je za razliku od ostalih festivala publika ovogodišnjeg Animafesta ipak mnogo profiliranija ili bolje rečeno stručnija. Dok ostali festivali ’hvataju mase’, Animafest je ponajprije orijentiran na profesionalce — trećinu akreditiranih uz goste, novinare i ’prijatelje festivala’ činili su animatori, ostali filmski djelatnici ili budući profesionalci, odnosno studenti bilo Akademije likovnih umjetnosti, bilo dramske, što smatram izvrsnim potezom. Ako ne njegujemo struku koja ’kreira’ festival, kako onda odgajati ostatak publike.

Same filmove ne bih htjela posebno komentirati, jer mislim da više-manje rasprodane projekcije govore same za sebe. Odluka da se u konkurenciju uvrsti i komercijalniji Bee Movie sve u svemu korektan je kompromis za manje zahtjevnu publiku s jedne strane, ali i za najmlađe posjetitelje s druge strane.

Hulahop: Dana, Olinka i Vanja

Jedan on noviteta ovog festivala svakako je i tzv. Pitching forum, odnosno Forum za razvoj projekata, koji je, koliko znam, uz postojeći na Zagreb Doxu jedini forum toga tipa u Hrvatskoj. Tako nešto smatram iznimno važnim, prije svega za tek diplomirane animatore — jer ima li trenutačno u Hrvatskoj bolje prigode za prezentiranje vlastitoga rada i nalaženja financijaša? Na taj način lagano se odmičemo od standarnoga hrvatskog kalupa financiranja filmova, odnosno natječaja ministarstva, što je i više nego pozitivno.

Što se tiče sama vizualnog identiteta festivala, ali i izgleda prostora u kojem se održavao, imam samo riječi hvale. Jednostavna kombinacija crno-bijele s narančastom, koja dizajnu daje potrebnu uočljivost, odlična je. Pregledna programska knjižica, jasan programski plakat i katalog takve veličine da stane u omanju torbicu pun su pogodak. Isto tako, suradnja s Metroom i njegovo posebno izdanje isključivo u svrhu Animafesta dobra je ideja, već prokušana na ZFF-u. Šteta samo što nije bilo izdano i nekoliko dana prije festivala, kako bi se moglo dijeliti kao izvrstan pretfestivalski promotivni materijal. Izgled festivalskog dućana unutar Kina Europa definitivno je inventivan (kolica kakvima su se nekad koristili saldoledari) i još nigdje viđen, a uklapa se i u cijeli dizajnerski koncept.

I za kraj, osvrnula bih se na koncept izmjene dugog i kratkog metra. Iako je dugometražno izdanje doživjelo svojevrstan preporod (ono prvo, prije dvije godine prošlo je gotovo nezapaženo), zamisao da se za neko vrijeme kratkometražni i dugometražni festival spoje u godišnji festival ne čini mi se loša. Varijanta s izmjenjivanjem možda se čini zanimljivijom, no organizacijski i produkcijski kombinirana je varijanta definitvino lakša. Naime, odnos priprema za dugometražno i kratkometražno izdanje otprilike je 1:2 s jedne strane, a razmak između jednog i drugog šest mjeseci, odnosno godina i pol, što u svakom slučaju otežava postupak traženja sponzora. Stavljanjem svega u jedan termin dobio bi se i kompromis u veličinama obaju izdanja gledano s produkcijske strane, a što se tiče publike i kvalitete filmova, ne bi se ništa izgubilo — prve treba naviknuti na taj koncept, a drugih se godišnje dovoljno prizvede (i kratkometražnih i dugometražnih) da bi se napravio programski i više nego solidan festival animiranog filma.

Sve u svemu, s obzirom na sve viđeno u proteklom tjednu, mislim da se Animafest polako, ali sigurno, vraća u svoje najbolje dane — po mojoj procjeni, s ovakvom organizacijskom ekipom Zagreb će uz Annecy (p)ostati europskim sinonimom za animaciju.

Marija Ratković