FESTIVALI

Suvremeni slovenski film

Poseban program na Puli 2004.

UDK: 791-21 (497.4)”200”(049.3)791.65.079/497.5 Pula:791-21”2004”

U skladu s hvalevrijednom idejom organizatora Pule da se na festivalu ubuduće predstavljaju kinematografije susjednih zemalja, ove godine predstavljena je suvremena slovenska kinematografija u izboru Jelke Stergel, izbornice ljubljanskog LIFE-a. Tako su zainteresirani gledatelji mogli upoznati osnovne tematske i stilske smjernice te posljednjih godina prosperitetne i međunarodno priznate kinematografije. Mlađi slovenski redatelji uglavnom obrađuju problematiku suvremene urbane mladeži, koja im je generacijski bliska i tehnički-izvedbeno najjednostavnija, pokazujući pritom različite razine stilske umješnosti. Najuspješniji je u tom pristupu Janez Burger, čiji je film U leru otprije poznat hrvatskim gledateljima, a nešto slabiju umjetničku razinu postigli su Janez Lapajne u filmu Šuštanje i Igor Šterk u Ljubljani. Najslabiji dojam iz te skupine ostavio je Čuvar granice, prvi slovenski cjelovečernji film koji je režirala žena (Maja Weiss), u kojem je težnja psihološkom profiliranju junakinja nespretno spojena s motivima Boormanova Oslobađanja. Franci Slak, ujedno najstariji među predstavljenim redateljima, u Pjesnikovu portretu s dvojnikom obradio je biografsku temu (život romantičarskog pjesnika Franca Prešerna) iz nacionalne kulturne povijesti. No, najbolji dojam ostavila su dva filma koja su dobila vrijedna priznanja i u međunarodnim razmjerima. Cvitkovičeva socijalna drama Kruh i mlijeko (nagrada u Veneciji 2001) bavi se okorjelim alkoholičarem čiji povratak iz klinike rezultira obiteljskom tragedijom, a Damjan Kozole režirao je izvrsne Rezervne dijelove (službeni program Berlinalea 2003), koji prate skupinu krijumčara izbjeglica od hrvatske do talijansko-slovenske granice. Njihovi filmovi odlikuju se punokrvnim likovima, emocionalno razrađenim odnosima i učinkovitom naracijom. Smotra suvremenoga slovenskog filma uvjerila nas je da Slovenci imaju izvrsnih ostvarenja, ali i da je cijela priča marketinški predimenzionirana. U cjelini slovenski filmovi ne pokazuju znatan kvalitativni odmak u odnosu na recentna hrvatska ostvarenja. Ipak, možda bi hrvatski filmski djelatnici, koji još imaju problema s učinkovitom prezentacijom i distribucijom svojih filmova, mogli ponešto naučiti od slovenskih kolega.

Elvis Lenić