FESTIVALI

Animirani film na dlanu

16. Animafest, Zagreb – 14-19. lipnja 2004.

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.228”2004”(049.3)

Kritičar Petar Krelja ističe zapanjujući posao selekcijske komisije koja je od više od tisuću i petsto pristiglih filmova na 16. Animafest izabrala 74 za prikazivanje. Nakon takva posla muke kritičara koji prati Animafest čine se neznatnima. Među filmovima ima, kao prvo, brzih (duhovitih, geg) zabavljačkih filmova, potom mračnih, često grotesknih (a likovnjački usmjerenih) filmova o čovjekovoj sudbini te, kao treće, apstraktnih filmova. U prvoj su skupini filmova osobito duhoviti filmovi Japanca Yojija Kurija, Norvežanke Astrid A. Aakra i autora poznata pod pseudonimom PES, no bilo je i angažiranih duhovitih animiranih filmova, npr. američki film Ujak Raya Kosarina, komentar oživljena nacionalizma u najjačoj svjetskoj sili. Duhoviti su i filmovi Amandine Fredon, Billa Plymptona, Jochena Echmanna, Marcela Mouraoa, Alexa Budovskog, Christophera Hintona. Geg-film o Bogu kojeg uznemirava obična muha autora Konstatina Bronzita superioran je ambicioznom uratku Estonca Priita Parna, no duhoviti australski autor Adam Elliot realizirao je jedan od najboljih filmova festivala, duhoviti Harvie Krumpet. Austrijsko-luksemburški Brzi film Virgila Widricha autor prikaza doživljava kao dio kolektivne podsvijesti koja se desetljećima punila filmskim prizorima, pa taj film zavređuje višekratno gledanje.
Filmovi iz druge skupine, poput onih Simonea Massija i Isabele Bouttens, često nisu ambiciju zadovoljili razradom strukture, pa se doimaju kao skice uistinu uspjelih filmova, no i ovdje se mogu izdvojiti biseri poput perfekcionistički artikulirana filma Život Jun Ki Kima, u kojem je priča o uspinjanju oca i sina samu vrhu totemskoga stupa manje bitna od dojmljivosti računalne animacije uporabljene za dočaravanje napora uspinjanja, vrtoglavosti visina i protoka vremena iskazana animacijski fino elaboriranim elipsama. Hvaleći aspekte filmova Oksane Čerkasove, Meštrovića i Međurečana (Ciganjska) i drugih autora, Krelja prema nekim djelima iskazuje i duboku suzdržanost. Napokon, u trećoj se skupini filmova nalaze oni apstraktni, koji strukturu stvaraju odnosom glazbe (zvuka) sa slikom, pri čemu ističe, primjerice, radove Mađara Tomasa Patrovitsa, Amerikanaca Stephanie Maxwell i Allana Schindlera, Rusa Dmitriya Gellera i Danca Lejfa Marcussena. Čudno je, ističe Krelja, što hrvatski kritičari ne iskazuju pretjeran interes za Animafest, jer hrvatska kultura nema atraktivnije i važnije manifestaciju.

Petar Krelja