FESTIVALI

Medij kulturne homogenizacije

Svjetski festival animiranih filmova, Zagreb 2004: studentska konkurencija, Zagreb – 14-19. lipnja 2004.

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.228-052.63”2004”(049.3)

Već nekoliko godina na svjetske najvažnije festivale prijavljuje se golem broj kratkih animiranih filmova, pa je tako i na ovogodišnji zagrebački festival pristiglo više od tisuću filmova. Velik dio te produkcije čine ’studentski’ ili ’školski’ filmovi, pristigli iz sve brojnijih škola animacije u industrijski razvijenim dijelovima svijeta. Te su škole danas postale glavni producenti kratkometražnih autorskih animiranih filmova. Ajanović polazno istražuje koji su ekonomski razlozi rasta, odnosno padova u produkciji animiranih filmova, političkih uvjeta u kojima je potpomagana umjetnička animacija osobito u tzv. socijalističkom bloku, pa utvrđuje da se slomom socijalizma i prevlašću kapitalističko-tržišne logike umjetnička, autorska animacija preselila na sveučilište, koje posljednja dva desetljeća doživljava veliku ekspanziju. Dodatan je razlog digitalizacija procesa rada na filmu, koja je učinila animaciju šire dostupnom od klasičnoga filmskog pristupa, i proizvodno, ali i distribucijski — filmovi se mogu u digitalnom formatu jeftinije i šire distribuirati i po kinima, i po videotekama, ali i po festivalima.
Autor procjenjuje da, iako je studentski program tako izabran da se mnogošto od ponuđena, a vrijedna i zanimljiva (viđena na drugim festivalima), nije moglo vidjeti u konačnom natjecateljskom programu, ipak je program Animafesta bio obilna gozba, i to u prvom redu zahvaljujući studentskoj produkciji. Kako je danas studentska konkurencija u najmanju ruku jednako kvalitetna kao i ona ’velika’, to je Animafest danas na neki način dvostruki festival s dvama natjecateljskim programima, koji se odlikuju žanrovskom raznovrsnošću i pluralnošću animacijskih formi i tehnika (CGI, razni surogati za cel-animaciju, kombinirani 3D i 2D, takozvana ’proceduralna’ animacija, holografija itd.). Zbog rigoroznih prijemnih ispita studenti animacije obično su ljudi koji već otprije imaju iskustvo u radu na filmu, animaciji ili nekom srodnom području, a njihovi su filmovi nerijetko pilot-filmovi za buduće komercijalne projekte, serije, dugometražne filmove ili videoigre. Upravo to da autori kao sekundarnu ulogu svojih radova vide polaganje ispita i eventualno prikazivanje na nekom festivalu, a kao primarnu da im film posluži kao ulaznica u svijet animacijskoga posla obilježje je velikog dijela programa studentske konkurencije. Primjer za to su filmovi Splav (Das Floss, autora Jana Thûringa), koji je ’studentski’ tek po dosta klišeiziranoj priči o dva brodolomca, gdje svaki nastoji preživjeti na račun onoga drugog. Slična visoka razina tehničke sofisticiranosti i očita ambicija da rad dalje razviju u smjeru komercijalnih serija ili videoigara vidjela se i, na primjer, u Autobusnoj stanici grupe autora iz Francuske, Annie i Boo (Njemačka, autor Johannes Weiland) ili u Viteškoj počasti (Ritterschlag, Njemačka, Adrian Suter). Druga uočljiva tendencija u školski produciranim filmovima jest da se poneki javljaju kao oponašatelji svojih mentora. Tako je u filmu Ulica Weitzenberg (Weintzenberg tänav) student Kaspar Jancis mnoga rješenja na razini izraza i izvedbe preuzeo iz nekih radova svoga profesora Priita Pärna, prije svih filma Triangl, dok je iz filma Didin med (Grandad’s Honey) Vladimira Leschiova više nego očito da mu je mentor bio Piotr Dumala. Dakako, kako je to neizbježno na svakom festivalu, i na Zagrebu 2004. vidjeli smo nekoliko neinventivnih vježbi, autore za koje nije jasno ni kako su položili prijemni ispit na svojim akademijama, a pogotovo kod festivalske selekcijske komisije. No, veći dio programa bio je sačinjen od zanimljivih ostvarenja, rezultat energije i kreativnosti mladih autora u kombinaciji s neiscrpnim mogućnostima koje ta dinamična umjetnička forma nudi. Takvim filmovima nedvojbeno pripadaju Noćna smjena (Yövuro, Finska, Kokkonen, Wahl i Koivunen, Finska), duhovita modelska animacija o šišmišu kojem ne daju spavati, O curici (Pro Devochku, Rusija, Lena Chernova), zabavna igrarija reducirane likovnosti, Patke (Ducks, Izrael, Uri Kranot), izvanredna animirana alegorija o ratu realizirana u klasičnoj tehnici, kao i Cecile bez očnih kapaka (Cécile sans paupieres, Francuska, Ferrari, Gernerone, Gay, Lurde), zastrašujuća zamisao o djevojčici koja nema očnih kapaka s poetskim svršetkom, gdje je leptir krilima zaštiti od jake svjetlosti. Starac s naprtnjačom (Be-nang-men-noin, Koreja, Hyun Kyung Park, Woonki Kim) izvrsna je obrada istočnjačke bajke u obliku animirane horor-slikovnice, koja se odlikuje zamalo virtuoznom crtačko-animacijskom izvedbom koja je taj film učinila jednim od vrhunaca festivala u svim konkurencijama. Žena na tavanu (Wooman in the Attic, SAD, Chansoo Kim) emotivna je egzistencijalna priča napravljena u tradiciji srednjoeuropske modelske animacije. Mehanika (Češka, David Sukup) duhovita je satira o modernom dobu i jedan od rijetkih filmova realiziranih bez velikih materijalnih resursa, što se nadomješta maštovitošću, a baš to nekada je bilo tipično za studentske filmove. Nabor (Le faux pli, Francuska, Lepeintre, Arditti, Delpuech), najbolji je 3D-film u studentskoj konkurenciji, luckasta je vizija svijeta u kojem se ljudi obješeni kao rublje kreću konopima koji su jedina veza između nebodera u nepreglednom urbanom oceanu (bliske) budućnosti. Čudo tehnike (Njemačka, Michael Sieber) lijep je film zasnovan na klasičnoj metafori o slobodi, dok je Benny i zubić-vila (Norveška, Morten Nyutsumo), vješto urađen lutka film koji kombinira nordijsku tradiciju humora i tehničku perfekciju na tragu onoga što je nekada činio veliki norveški majstor žanra Ivo Caprino. 2D-film Gosp J. Russel (Mr. J. Russel, Belgija, Wouter Sel) još je jedan od vrhova festivala; duhovito, jednostavno i domišljato izrugivanje ljudskoj naravi i porivima. Zmaj (Yeon, Koreja, Ye sil Hong) uspješan je pokušaj animiranja grafika ukyo-e, kojima je vrlo ugodno ’zasićen’ ekran. Grad jednorukih (The Town of The One Handed, Velika Britanija, Heli Ellis) tipično je studentski razbarušeno i razigrano djelce, kako u sadržaju tako i u izvedbi, pa je i odluka žirija da tom filmu dodijeli jednu od nagrada vjerojatno motivirana upravo time. Zamka (Trap, Francuska, Lionel François) grafički je izvanredno lijepa kompozicija koja daje iluziju animiranog linoreza, što je u potpunu kontrastu s temom filma o videoigrama. Moj mali zečiću (My Little Bunny, Koreja, Heena Baek) najduhovitiji je geg-film na cijelom festivalu, dok je Ascio (Francuska, Mathilde Philippon-Aginski) film vrhunske likovne osjećajnosti, u kojoj je životinjski lik (magarac) posve drukčije vizualiziran nego što je to u komercijalnim filmovima, recimo u Shreku.

Midhat Ajanović