STUDIJE
Seksualnost i transgresija: subverzivna moć pornografskih filmova
UDK: 791.226:392.6 Seksualnost i film neodvojivi su od samih
početaka filmske industrije. Iako se na prvi pogled čini
da je razvoj pornografije vezan za sredinu 70-tih godina
20. stoljeća, kada dolazi do prve komercijalne proizvodnje
i distribucije pornografskih filmova, više ili manje slobodne
prikaze spolnoga čina nalazimo već u ranim fazama kinematografije,
doduše najčešće u obliku lascivnih scena u kojima se tek
metaforično sugerira spolni čin.
Ono što će u drugoj polovici
20. stoljeća postati jednom od najprofitabilnijih industrija
oduvijek je na neki način bilo prisutno u formatu filmskog
zapisa. Ovaj tekst bavi se odnosom između vizualnog prikaza
seksualnosti i transgresije na primjeru filma kao modernog
fenomena. Osnovna je namjera bila ispitati na koji način
pornografski filmovi stvaraju drugačiju percepciju seksualnosti
od one koja je bila prisutna u povijesti u obliku književnih
zapisa, crteža i fotografije te kako se s pojavom filma
promijenio diskurs o seksualnosti kakvog poznajemo od kraja
18. stoljeća. U prvom dijelu naglasak se stavlja na različite
diskurse o seksualnosti koje je proizvela ideologija prosvjetiteljstva
i na tehnike koje su primjenjivane u diskurzivnoj proizvodnji
subjekata.
U drugom dijelu razmotrena je važnost filma
i slike kao medijatora u procesima vizualne konstrukcije
seksualnosti. U trećem dijelu, koristeći klasična i suvremena
shvaćanja pojma seksualnosti, tekst se detaljnije pozabavio
pornofilmovima i istražio zbog čega imaju snažniji transgresivni
potencijal od klasičnih prikaza poput romana ili fotografije.
O pornografiji kao mediju te o diskursima o seksualnosti
postoji golema literatura, no dosad je malo rečeno o transgresivnom
potencijalu toga žanra. Ključne riječi su pri tome transgresija,
dominantnost muškog pogleda, skopofilija i iskustvo liminalnosti
kakvo nam nudi ontološki status fotografskih i filmskih
slika.
Tekst donosi nekoliko zaključaka:
1) iako se draž
pornografije vrlo često sastoji u izokretanju poretka i
moći, ona ipak uvijek ostaje na strani očuvanja poretka
jer je svaki seksualni teatar insceniran i zamišljen prema
strogim i unaprijed definiranim pravilima;
2) druga odlika
pornografije je transgresija vremena, s obzirom da ona
izostavlja pripovijedanje, što stvara iluziju apsolutne
moći seksa koja se temelji na beskonačnom ponavljanju užitka;
3)
pornografija je često povezana s liminalnim iskustvom smrti:
i seks i smrt podjednako posjeduju moć prijestupa jer u
postojeći poredak unose potencijalno opasan dinamizam i
prekoračenje.
Privlačna moć pornografije nalazi se upravo
u tom transgresivnom potencijalu kojeg moderna, usprkos
svim domišljatim strategijama, nije uspjela ni pripitomiti
ni svladati. Tonči Valentić
|