TUMAČENJA
Rani radovi filmskoga barbarogenija
UDK: 791.633-051Kusturica, E. Potaknut golemom javnom pažnjom
posvećeno religioznom i političkom djelovanju Emira (odnedavno
Nemanje) Kusturice, autor raspravlja probleme umjetnika
(npr. Ezra Pound i Knut Hamsun) koji su bili skloni fašizmu,
baš kao što je i Kusturica podržao Miloševićev režim. Škrabalov
tekst, međutim, najveću pozornost posvećuje Kusturičinim
ranim cjelovečernjim igranim filmovima, u novije vrijeme
rijetko komentiranima u Hrvatskoj.
Tvrdeći da se u cjelokupnosti Kusturičina djelovanja vidi
srodnost sa srpskim avangardnim pokretom zenitizma, koji
je uključivao ideju barbarogenija koji će srušiti tradiciju
(a prvak zenitizma Ljubomir Micić postao je pravi jugoslavenski
unitarist), autor donosi svoj neizmijenjeni tekst u kojem
je u počecima Kusturičine karijere kritički secirao opus
mladoga autora. Tekst se zove »Novi primitivizam Emira
Kusturice« i u njemu Škrabalo međunarodne uspjehe Doma
za vešanje, Sjećaš li se Dolly Bell i Oca
na službenom putu, unatoč svim vrlinama i šarmu
pojedinih od tih djela, tumači i formulaičnim »primitivizmom«
(odnosno sarajevskim supkulturnim pokretom Novoga primitivizma),
egzotičnim društvenim fenomenom koji je bio zanimljiv
zapadnoj publici. Škrabalo pritom upozorava da su uzbuđenja
izazvana Kusturičinim političkim izjavama sasvim neumjesna
i nepotrebna jer tzv. novi
primitivizam podrazumijeva stalno izazivanje kontroverzi
(osobito u bosansko-hercegovačkim i hrvatskim medijskim
krugovima) radi pukog skretanja pozornosti na sebe kao
načina života.
Ivo Škrabalo
|
