Prošlotjedni je Filmski četvrtak u Hrvatskom državnom arhivu bio naslovljen Rijetko viđeni Miletić, a održan je u sklopu prve Konferencije o hrvatskoj filmskoj baštini te naravno posvećen Oktavijanu Miletiću. Prikazan je dokumentarni film Od Zagreba do Raba iz 1937. godine, dug 24 minute, u produkciji Zora filma, kojeg je Miletić snimio po vlastitom scenariju, montirao i režirao, a posebna je vrijednost projekcije bila u činjenici da je riječ o cjelovitoj verziji tog filma, koji se svih proteklih godina, od svoje zagrebačke premijere, 2. ožujka 1938., prikazivao bez prve trećine, gotovo bez cijelih uvodnih osam minuta. Tek je nedavno tih osam minuta stiglo iz Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, pa je zahvaljujući dobroj suradnji JK i HDA ovaj putopisni film kompletiran i sad se može potpuno uživati u lijepim kadrovima Zagreba kakav je bio prije osamdesetak godina, panoramskim snimkama s tornja katedrale, četvrtastim tramvajima, slabom automobilskom prometu i u marame stegnutim kumicama, pa prirodnim ljepotama viđenim od Zagreba do Sušaka, vožnjama brodom po turistički jedva načetim primorskim gradićima, izletu do Plitvičkih jezera i povratku na Rab. Film je razumljivo crno-bijeli, ali nije nijem jer je popratnu glazbu napisao Eduard Gloz, a za ton se pobrinuo Aleksandar Gerasimov. Miletić je kasnije napravio još jedan, sličan film, Na obalama stare slave, koji govori o putovanju do Splita, pa Makarske i Hvara, sve do Dubrovnika, i njihovim ljepotama, u kojem nemamo samo glazbenu pratnju nego i naratora, uglednog kazališnog i filmskog glumca Matu Grkovića. Premijera je bila 3. studenoga 1940., a film je kasnije izgubljen.
Prikazan je i film Ružica i Branko (Gradska štedionica) igrano, a u suštini naručeno reklamno djelo (pre)dugo čak 35 minuta, nastalo 1936. godine u Kino klubu Zagreb, možda kao izraz zahvalnosti jer je KKZ u to vrijeme za svoje klupske potrebe koristio prostorije Gradske štedionice ili jednostavno, komercijalno djelo koje je klubu donijelo nešto novaca. Režirao ga je i snimio Maksimilijan Paspa, a manju ulogu ima Oktavijan Miletić. Uz ispriku pokojnim velikanima i začetnicima amaterskog filma u nas, ovo djelo puno neuvjerljive glume, ukočenih gesta, gledanja u kameru, naivnih zapleta, (malo)građanskih pouka o važnosti štednje i izgradnji, je li, ispravnih osobnosti, a sve dodatno pojašnjeno dugim, za nijeme filmove karakterističnim natpisima između kadrova, beskrajno je dosadno.
O filmovima je uvodno i kratko govorio filmski arhivist Juraj Kukoč.
Sudionicima Konferencije o hrvatskoj filmskoj baštini predstavljena je i publikacija Oktavijan Miletić do Lisinskog, objavljena povodom tridesete godišnjice Miletićeve smrti, koju potpisuju filmski arhivisti Juraj Kukoč i Kristina Nosković. Bave se temama Oktavijana i njegova oca, zaljubljivanja u film, ranih amaterskih filmova, zrelih amaterskih filmova, izlaska u javnost, Miletićem kao tehničarom i estetičarom, ulaska u profesionalnu kinematografiju (gdje se spominje i turistički film Od Zagreba do Raba kao profesionalni i estetski trijumf Zora filma), filmskog rada izvan Hrvatske, filmskog rada u NDH (dokumentarno-igrani film Barok u Hrvatskoj i prvihrvatski dugometražni film Lisinski), nagrada za zasluge, (u Beogradu je 1952., na 1. festivalu amaterskog filma odnosno na 1. zagrebačkom festivalu amaterskog filma 1954. dobio nagrade, a 1984. i nagradu Lucija Kinosaveza Hrvatske, budućeg Hrvatskog filmskog saveza) te završnim komentarom. Publikacija je obogaćena brojnim fotografijama, popisom literature te filmografijom Oktavijana Miletića od 1927. do 1943. godine.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com