UDK: 791.44.071 Grierson, J.
Vjerojatno najveca utopija u povijesti filma National Film Board of Canada ostvarenje je sna vjerojatno najvecega utopista filma Johna Griersona. Ništa na svijetu nije više mrzio od birokracije, sastanaka i sjedenja u uredu, a ipak je život proveo na politickim i organizacijskim funkcijama. Provodio je svoje ideje s ledenom odlucnošcu i celicnim uvjerenjem u njihovu ispravnost. U isto vrijeme optuživan je za diktatorski nacin rada, ali i bio obožavan od doslovce svakoga s kim je ikada suradivao. Medu ljudima koji su radili filmove u Griersonovoj produkciji nalaze se neki od najgenijalnijih umjetnika medija filma. Bio je pobornik demokracije koji je smatrao da se štošta može nauciti od Hitlera i Goebbelsa kao nevjerojatno vještih manipulatora masama. Respektirao je Lenjina i osobito Trockoga iako nikad nije bio komunist. Grierson je cijeloga života bio uvjereni internacionalist, ali uvijek cvrsto ukorijenjen u dugu civilizacijsku tradiciju britanskog otocja i engleskog jezicnog oceana. Kao govornik i pisac isticao se razornim polemicnim darom i iznimnim smislom za analiticno mišljenje. Predavao je redovito, pisao lucidne filmske kritike; bio je apsolutno prvi koji je poštovao vestern i gangsterske filmove, odmah je zapazio Hitchcockov talent, nije imao dvojbi oko Fordove velicine i Ejzenštejnove genijalnosti. Bio je vrhunski intelektualac koji je intelekt smatrao besmislenim ako nije društveno koristan, a na njegovim teorijskim i prakticnim aktivnostima zasnovan je temeljni koncept onoga što i dan-danas podrazumijevamo pod pojmom dokumentarni film, o cemu je napisano i objavljeno brdo literature. No, na njegovim teorijskim i prakticnim aktivnostima zasnovan je temeljni koncept onoga što je postao autorski animirani film, o cemu gotovo ništa nije napisano ni objavljeno. Stoga autor ove studije pokušava osvijetliti tu dimenziju njegova rada.
U svojim kritickim esejima Grierson je izražavao visok respekt za humor, karikaturu, no zapravo je vrlo rijetko govorio o animaciji, a svejedno je, premda gorljiv zastupnik realizma na filmu, u svim institucijama kojima je rukovodio osnivao studije za animaciju u kojima je forsirana individualna i eksperimentalna animacija, što se može protumaciti i pogodnošcu animacije za reklamne filmove. S Griersonom je radio i iznimno važan eksperimentator i animator s Novog Zelanda Len Lye, vec slavni dokumentarist Flaherty, genijalni animator Norman Mc Laren i brojni drugi. Autor objašnjava korijene Griersonove koncepcije realizma, nacine na koje se uklapao u razne društvene i politicke kontekste (Velika Britanija, multikulturalna Kanada...) te poetiku i stil animiranih filmova nastalih u Griersonovoj produkciji. Animacija je ponajviše zahvaljujuci utjecaju NFB-a i opcenito kanadske produkcije postala internacionalni medij, od produkcijske razine pa do ideja i poruka koje se putem tog medija pretežno emitiraju. Internacionalizam je imanentan animaciji, a predrasude, rasizam, fašizam, fundamentalizam, netolerancija i druge bolesti i devijacije suvremenoga svijeta nisu nikada stanovali u mediju animacije, što je svakako dobrim dijelom posljedica cinjenice da se animacija u znatnoj mjeri razvijala na osnovi Griersonovih ideja i filozofije. Sa svakom njegovom idejom ne moramo se slagati, mnoge su se od njih uostalom pokazale utopistickima i naivnim, ali stajalište da film ima smisla samo ako zastupa odredeno stajalište i propituje društvene okolnosti te traga za slikama koje ne samo da odražavaju stvarnost vremena u kojem je film nastao nego aktivno utjecu na društvene promjene potvrdilo je vrijednost i unutar animacije, osobito u konceptu animiranoga dokumentarca kojim je u animaciji primijenjena Griersonova formula o kreativnom tretmanu stvarnosti. Taj se koncept pokazao vrlo plodonosnim kako za kanadsku tako i za, na primjer, britansku animaciju ne samo iz tridesetih godina prošlog stoljeca, kada se razvijala pod Griersonovim neposrednim vodstvom i utjecajem, vec i u moderno doba. Veliki uspon britanske animacije tijekom 1980-ih u okrilju produkcije Channel 4 jasno pokazuje da primjena Griersonovih modela i koncepata nije ogranicena samo na Kanadu (npr. rad Erice Russell, Joanne Quinn te Nicka Parka. Konacno, iz aspekta same animacije, možda najvažniji ucinak Griersonova utjecaja unutar razvoja tog medija jest cinjenica da je vec odavno nemoguce ignorirati animaciju na nacin kako je to, na primjer, cinio Siegfried Kracauer u uvodu svoje Teorije filma.