Kratki utorak

Facebook HFS
2020.
2020.
ROBERT NELSON I UMJETNOST ZABAVNE EKSPERIMENTALE

Prvi Kratki utorak nakon ljetne pauze, koji će se održati 22.9. u 21h u kinu Tuškanac u Zagrebu, biti će posvećen jednom od ključnih likova američkog underground filma 60-ih i 70-ih – radikalnom eksperimentalnom zajebantu Robertu Nelsonu. Prikazat ćemo njegovih pet ključnih filmova, punih formalnih inovacija, ali i apsurdističkog humora, s kojim autor pokazuje da filmska avangarda može biti itekako zabavna. Sve filmove prikazujemo s originalnih 16mm kopija, a ističemo Nelsonovo najpoznatije djelo, underground klasik 'Ah, te lubenice'( 'Oh Dem Watermelons'), u kojem se autor na humorni način obračunava s američkim rasnim stereotipima, a za koji je zvučnu podlogu radio slavni Steve Reich, Nelsonov suradnik na mnogim filmovima. Zbog dobro poznatih okolnosti, nažalost, ovog puta Kratki utorak proći će bez živih gostiju.


Robert Nelson

Robert Nelson (1930. – 2012.) rođen je u obitelji švedskih imigranata u San Franciscu, gdje je studirao slikarstvo. Nakon što se neko vrijeme družio s pripadnicima bitničke California Funk Art scene koja je harala područjem Bay Area, a posebno ljudima iz kazališnog kruga improvizatora i djevojkom koju je kasnije oženio, eksperimentalnom filmašicom Gunvor Grundel, počeo je sredinom 60-ih raditi filmove. Zapravo, točnije bi bilo reći da je zajedno s tim svim ljudima počeo raditi filmove, budući da su većina njegovih filmova kolaboracije, najčešće s prijateljem slikarom William T. Wileyem (vidi raspored projekcije). Ono što je Nelsona odvajalo od njegovih kolega koji su u to vrijeme vladali američkim filmskim undergroundom (ili avangardom, kako želite) – Brakhagea, Mekasa, Angera, Connera – je spontanost, duhovitost i humorna ekscentričnost. Zbog toga su se njegovi filmovi u to hipijevsko doba prikazivali čak možda i više nego oni njegovih smrtno ozbiljnih i 'umjetničkije' nastrojenih kolega. 1966. Nelson je bio jedan od osnivača kultne nezavisne distributerske kuće Canyon Cinema, a u 70-ima budući da nije mogao živjeti od režiranja svojih neobičnih filmova, radio je razne poslove, od taksiranja, do podvodnog varenja. Kasnije se zaposlio kao profesor na San Francisco Art Instituteu i na University of Wisconsin, iako je nastavio snimati fimove do sredine 80-ih. U 90-ima je pokrenuo zanimljivi projekt re-evaluacije i premontiravanja dijela svog opusa, ali je na kraju uglavnom odustao od tog posla, shvativši da prošlost treba ostaviti kakva je.  


Robert Nelson

Prvi film koji ćemo vidjeti na programu - 'Plastična frizura' ('Plastic Haircut') - inspiriran je dadaističkim performansom u kojem se hipnotičnom brzinom izmjenjuju neobični vizualni motivi. Od glumca s čarobnjačkom kapom, preko slika golih žena, do raznih geometrijskih likova, uključujući i piramide s trećim okom. 'Nonšalantna šala' (The Off-Handed Jape) je zapravo lekcija iz facijalne glume u kojoj (lažni) dr. Otis Bird i Butch Babad izmišljaju izraze lica za fraze poput 'na rubu prisjećanja' i 'davanja do znanja svom prijatelju da je zaboravio zakopčati šlic'. Nelsonov česti suradnik William T. Wiley opisao je film kao 'neprocjenjivi alat za pomoć glumcima koji se ne znaju kreveljiti.'


Plastična frizura


Nonšalantna šala

'Deep Westurn' je humorna, ali dirljiva filmska komemoracija autorovom prijatelju dr. Samu Westu, koji je bio zubar voljan ponuditi svoje usluge u zamjenu za umjetnička djela. Nelson i njegova ekipa izvode performans u kojem se ljuljaju na stolicama dok ne padnu, vjerujući da će 'duh njihovog prijatelja odobriti ovaj bezbožan čin'. 'Ah, te lubenice' ('Oh Dem Watermelons') u početku su se prikazivale u pauzi satirično-političke predstave 'A Minstrel Show, or Civil Rights in a Cracker Barrel' pantomimičarske grupe San Francisco Mime Troupe. Radi se ludom miksu kolaža, animacije i igranih dijelova u kojima se lubenice, inače simbol za ljude tamnopute kože u SAD-u, koriste na razne bizarne načine (od sporta do seksa).


Deep Westurn


Ah, te lubenice


Ah, te lubenice, na snimanju

Posljednji film na programu biti će i najdulji, 33-minutni 'Bleu Shut' snimljen 1970., također u suradnji s Williamom T. Wileyem. U jednom od najneobičnijih filmova koje je ljudski rod snimio, grupa ljudi igra igru pogađanja imena raznih brodova i jahti, isprekidana raznim filmskim segmentima i slikama, od snimaka nekog psa, do scena iz raznih filmova. Šaleći se s pretpostavkom da su eksperimentalni filmovi dosadni, autor je u kut kadra stavio i sat koji odbrojava minute do kraja filma, a ponekad i glas komentira protok vremena. Film o 'apsurnosti modernog života' duhovita je posveta napušenom vremenu u kojem je nastao.


Bleu Shut

'Umjetnici koje sam znao iz tog vremena su tvrdili da ako proces rada na filmu postane pretežak ili zabrinjavajući, ako se bar dio vremena ne zabavljaš radeći ga, nešto nije u redu s tim filmom. Strašno nam je bilo bitno da se zabavljamo.' – Robert Nelson

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, filmove puštamo s originalnih 16mm filmskih kopija, imaju hrvatske titlove, a ulaz je 20kn.

Raspored filmova (75 min):
Plastična frizura (Plastic Haircut), Robert Nelson, Ron Davis, Robert Hudson, William T. Wiley, Steve Reich, 1963., 16 min, 16mm
Nonšalantna šala (The Off-Handed Jape), Robert Nelson, William T. Wiley, 1967., 9 min, 16mm
Duboki westurn (Deep Westurn), Robert Nelson, William Geis, Mike Henderson, William T. Wiley, 1974., 6 min, 16mm
Ah, te lubenice (Oh Dem Watermelons), Robert Nelson, 1965., 11 min, 16mm
Bleu Shut, Robert Nelson, 1970., 33 min, 16mm