6. škola medijske kulture - Trakošaan 2004

POGLED IZ TEORETSKOG UGLA

Malo je prilika ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu prisustvovati nastavi akademskog tipa, a opet ne osjeaati se studentom u smislu strepnje pred ‘nadolazeaim’ ispitom, profesorom ili eak samim predavanjem, nego potpuno suprotno, biti željan novih znanja, novih informacija, koje ti neae biti predoeene (bez obzira što je rijee o pukom predavanju) staromodnim tipom ekskatedra, nego mnogo sofisticiranijim metodama poput razgovora o francuskom poetskom realizmu uz jutarnju kavu i istodobnu moguanost postavljanja pitanja bez obzira na to koliko se ona glupa einila (u sjeaanju mi još ostaje pitanje da li je Kristlov Don Quijote ra?en prema onom Cervantesovu?). Pogodili ili ne (a vjerujem da jeste), rijee je o ‘teoretskim radionicama’ Trakošaanske medijske škole.
Zapravo je posve nevjerojatno koliku kolieinu informacija možete primiti i obraditi (zapravo ne vi nego vaše ‘sive stanice’) u samo osam radnih dana. I to iz prilieno razlieitih podrueja: od hrvatskog modernistiekog filma i Belanova Koncerta preko Chytilovine Igre s jabukom i eeškog filma pa sve do rasprava o filmskoj naratologiji, intermedijalnosti ili ‘najobienijoj’ kritici. Kad tomu pridodate filmske projekcije kojima ste mogli prisustvovati eak tri puta dnevno s razlieitom paletom repertoara (Rondo Zvonimira Berkoviaa, Casino Martina Scorsesea, Buena Vista Social Club Wima Wendersa samo su neki od naslova) dobijete zakljueak da se u filmu živjelo, s filmom disalo i o filmu razgovaralo doslovce 24 sata dnevno.
Gledajuai na sve to iz perspektive studentice koja je samo tri mjeseca prije ‘bubala’ silne einjenice iz povijesti filma za prijemni ispit na Filozofskom fakultetu, moram priznati da je oduševljenje još veae. Jer sve ono što sam tada bez imalo razumijevanja, posve stihijski ueila, tek u Trakošaanu uistinu sam i naueila. Da, Carne i Renoir pripadaju u poetski realizam, ali što je uopae to, koje su osobine stila, filmovi, neke najosnovnije koordinate, odgovore, nisam našla u svim onim silnim skriptama s priprema, nego…u Trakošaanu.
Stoga ima li za filmofila ieega ljepšeg nego prepustiti se trakošaanskim valovima na brodu drage nam kapetanice Vere, kojim uz nju vješto kormilare upravo neki od najveaih hrvatskih filmskih ‘velieina’ (Ante Peterlia, Ivo Škrabalo, Joško Marušia, Hrvoje Turkovia, Dario Markovia...)? U svakom slueaju, vidimo se opet!

Marija Ratković