6. škola medijske kulture - Trakošaan 2004

Traženje smisla u montaži

Radionica montaže u okviru Škole medijske kulture eesto za promatraea sa strane izgleda kao neko neobieno, pomalo mitsko mjesto.
U zamraeenu prostoriju, grupica od desetak ljudi ulazi odmah nakon dorueka i gotovo da ih nema van do kasnih veeernjih sati.
Dok i sam nisam postao jedan od tih eudaka, einilo mi se da ti ljudi najblaže pretjeruju ili u najgorem slueaju ne znaju što rade….
Prokleta prepotencija!
Tek kada su se iza mene zatvorila vrata montaže postala mi je jasna situacija.
Svaki frame je bitan, ritam se pronalazi i gubi, rez ili pretapanje. Pitanja. Odluke.
Pronalaženje smisla.
Odjednom je kasno. Nema više vremena. I tako dan za danom.
Pod struenim vodstvom Slavena i Ivane prolazili smo kroz osnove da bismo se vrlo brzo našli suoeeni sa Berkoviaevim Rondom i problemom boce koja se pomiee te šahovskih figura koje krupnim planovima daju novi smisao. Pronaai smisao…
To je tek bio prvi korak. Ubrzo dolazi nova vježba.
Može li se iz nieega stvoriti nešto?
Vraško pitanje. Pedeset kadrova. Deset razlieitih ideja i jedan cilj.
Stvoriti prieu. Jednu.
Zvuei zamršeno, ali zvuei i kao izazov. Izazov na koji svatko odgovara drukeije.
Ljubav, intriga, onostrano i nastrano… Da, može biti i tako. I ubojica…
Ali vea je kasno…
Dani teku dalje. Novi materijal, novi izazovi i nova rješenja. Mašta radi…
Oei pred plavieastim ekranima koje paze. Ritam, rez, frame.
Final cut pro daje moguanost, a na svakom od nas je odgovornost.
Jer radove treba prikazati, obraniti izbor, opravdati kadar.
Tomu služi jutro.
Svi zajedno pred jednim ekranom i tvoj rad. Vježba. Klimanje glavom.
Pitanja, pohvale, kritike.
Moglo bi se to i popraviti.
No stiže nova vježba, nova sirovina. Nova noa.
Kasno je…
I devet dana je prošlo!
Sve su vježbe završene i odjednom ima vremena za sve. Ali gotovo je.
Grupica eudaka sjedi u foajeu hotela i smiješi se.
Ako netko i do?e sa strane, vidi da su zajedno. Vidi se to po pogledu, nekim skrivenim znakovima koji se ne prepoznaju ako niste s njima proveli devet dana u zamraeenoj sobi tražeai smisao.
I to se vidi. Pronašli su nešto, svatko za sebe, intimno.
To nije samo tehnika lijepljenja kadra na kadar, nego neki neizreciv osjeaaj zašto to tako mora biti.
I kako još ima vremena ma kako kasno bilo.

Mladen Burić