DANI HRVATSKOG FILMA (Zagreb, 4 - 9. travnja 2011.)

DANI I GODINE HRVATSKOGA FILMA

To nije i ne želi biti festival spektakla,
 nego radni sastanak filmskih poslenika
 sa svojom publikom – za dobro filma.
(iz predgovora kataloga 1992)

Kad je početkom ratne 1992. godine rođena i na brzinu ostvarena ideja o Danima hrvatskoga filma, bili smo iskreno zabrinuti neće li jedna od negativnih posljedica rata biti i potpuno zamiranje hrvatske kinematografije.

Situacija je bila sumorna i bez dobrih izgleda. Pulski festival prethodnog ljeta nije bio održan zbog ratne prijetnje; na snimanje novih igranih filmova nitko nije ni pomišljao; mnogi su kreativci vojevali na bojišnicama, a publika se uvukla u kuće i s tjeskobom pratila ratna zbivanja preko televizije. 

Da bi se savladao osjećaj beznađa, trebalo je pokazati da Hrvatska ima svoje  filmove, pa smo nakon kratkih priprema zakazali skromno zamišljenu reviju filmske proizvodnje prethodne godine u svim formatima. Iznad svih optimističkih očekivanja, prepune dvorane –  poglavito mladih gledalaca – ohrabrile su filmaše i širu javnost da hrvatski film ipak postoji i da još uvijek može računati na svoju publiku.

Prvi Dani hrvatskoga filma (u ožujku 1992) stoga su bili nužni impuls da obamrlo tijelo hrvatske kinematografije pokaže znakove života kao i volju da preživi i u budućnosti. Ujedno su najavili da hrvatski film preuzima jedna nova, neopterećena i za filmsku struku školovana generacija mladih.

Od prvih Dana protekle su brojne godine hrvatskoga filma. Bilo je promjenljive sreće u broju i kvaliteti ostvarenih djela. Korpus hrvatskoga filma povremeno je tek životario, no održavao je svoju vitalnost.

Nakon punih dvadeset godina hrvatska se kinematografija postupno oblikuje sukladno modernoj europskoj viziji. Nekadašnji slabašni pokus s Croatian Cinema Pool-om transformirao se u Hrvatski audiovizualni centar. HAVC je filmsku struku izvukao iz zagrljaja državne administracije i okupio sve kreativne potencijale, a hrvatski se film otvorio susjedima i Europi. Dojmljivi rezultati su vidljivi, nažalost manje u multipleksima, a više na festivalima u svijetu i u domovini.

Dani hrvatskoga filma više nisu jedina festivalska priredba za prezentaciju našeg filmskog stvaralaštva, ali dobro je da i dalje ne pretendira na glamour, nego ostaje radni sastanak kreativaca sa svojom publikom u svrhu valorizacije sve novih i novih djela u nizu brojnih godina hrvatskoga filma.
 
(ožujak, 2011)

Tekst je prenesen iz kataloga 20. Dana hrvatskoga filma

Ivo Škrabalo