FESTIVALI

Strukture i dojmovi, poetike i rodovi

35. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva, Zagreb, 27-30. studenoga 2003.

UDK: 791.65.079:791-22(497.5)”2003”

Ovogodišnja Revija nije, čini se, donijela revolucionarnih novosti u filmskom i videostvaralaštvu. No, njezin cilj i nije da svake godine iznova stvara audio-vizualnu revoluciju — visoka razina ostvarena u različitim tipovima izlaganja može se smatrati prihvatljivim uspjehom. Među eksperimentalnim je filmovima dosta pozornosti privukao prvonagrađeni Circle Milana Bukovca. U njemu se prikaz veslača toliko puta i na takav način ponavlja da se derealizira, pa prikazani sadržaji gube na smislu i postaju dokaz neke druge, skrivene istine, odnosno dokaz izrazito artificijelne umjetničke strukture, ili barem umjetničke nakane. Kada se zatvori krug strukture Circlea, gledatelj pamti eksploziju konotacija iz dotadašnjega tijeka djela. Ipak, čini se da je Bukovac ranije znao vizualno atraktivnijim postupkom nadograditi svoje audio-vizualne strukture. Bukovčevi su poetički srodnici s ove revije svakako i neki splitski eksperimentalisti. Marija Prusina u svom intimističkom radu Uterus na zanimljiv način kombinira asocijativnu strukturu i ugođajnu ljepotu, izravnije od Bukovca sugerirajući skrivena značenja bogatstvom oblika filmskoga zapisa i motiva. Autoričinu su prikazu slični oni u kompilacijskoj Ambienti Splićanke Jelene Nazor, ali i u intimističko-voajerskom For 2 Ane Hušman. S muške strane ovog eksperimentalističkog spektra stoji pak profinjeni dokumentarni film Remi Jere Grujića. Duljina kadrova Grujiću je osobito važna, a Remi ostavlja fini dojam govorenja o neizrecivom činjenicom svoje naglašene forme, kombinirane s potencijalno kontemplativnim sadržajem. Suptilan je premda nešto manje dojmljiv, Move me/nt, istoga autora, klasično autotematizacijsko eksperimentalističko ostvarenje.
Na ovu se školu nadovezuje i eksperimentalni (animirani) Nightvision Samoborca Frana Sokolića, s asocijacijama na slikarstvo, Maljeviča i suprematizam. Ritam Darka i Marka Bejića, Gorana Petrekovića i Mišela Rašića spojio je pak jednostavnu ideju, jednostavan postupak i jednostavan sadržaj u simpatičnu strukturu zabavne igre pokretnim slikama. Tu možemo ubrojiti i F 20.0 Mladena Burića, Martu Darija Juričana i Lifeline Jelene Bračun. Fašnikdan Darija Juričana ostvarenje je dojmljive dokumentarističnosti, film o posjeti karnevalskoga ludila starijim i bolesnim građanima, koji odaje i eksperimentalističku zaokupljenost skrivenim smislovima. Takav pristup dokumentarnomu filmu njeguje i šarmantni Kako je krenuo festival u Velom mistu 22. rujna 2003. Željka Radivoja dok su Welcome to Split Jere Grujića i Zorana Ercega te Grand hotel Goli otok Morane Komljenović pali u procijep između eksperimentalizma i senzacionalističkog dokumentarizma. Navijačka simfonija Totalna šteta Ivice Čotića, pak, pravi je filmski ekvivalent ritualima i silini navijaštva, te je šteta što se suptilna i silovita struktura lomi na dvije polovice. Silovitosti tog filma ravna je i Prašćina Elvisa Lenića, a njezin je temeljni motiv spektakl klanja svinja. Šteta je samo što ta okrutna etnografija nije vizualno ujednačenija u interijerima i eksterijerima. Slična je žanra i Održavanje vrste Tomislava Vujića, jednominutni film u kojem je vrlo funkcionalno stalno sažimanje vremena. Morska bolest Marija Papića zanimljiv je dokumentarni videoputopis, u kojem se turizam provlači kroz prizmu ’marginalnog’ iskustva mladih ljudi koji u modusu šaljivoga kućnog videa parodiraju audio-vizualne žanrove. Još uspjelijom nam se čini Voda Dine Zjače, konvencionalniji dokumentarni film velike ’istraživačke’ vrijednosti, neupitne koherencije i suptilnosti u nizanju šokantnih detalja protagonistova života. Među djelima takozvanog konvencionalnog, klasičnog dokumentarizma izdvajaju se Velika obitelj Marije Ratković, Eliksir Marine Zlatarić, Šupljanje Slavice Šafar i Dražena Pleška i 12/24 12/48 Ane Kutleša. I animirani film pružio je neka vrlo zanimljiva ostvarenja. Djevojčica sa šibicama Jadranka Lopatića zanimljivo varira suptilnu vizualnu stilizaciju, na razmeđi slikarske i crtačke struje u crtanome filmu. Ovaj naizgled jednostavan film jedan je od vrhunaca Revije. Među animiranim filmovima ističe se i Hlad i mir Julijane Kosir, Nikole Dubovića i Anđelka Krajinovića, iako se čini da je mnogo efektniji i ritmičniji na malom formatu nego na filmskom platnu. Igrani Moj nevidljivi neprijatelj Marka Majerskog naizgled je vrlo jednostavan, ali sugestivan film o dječaku kojem nevidljivi (ne)prijatelj želi oteti igračke. Bariša Tomislava Krištofića šarmantni je jednokadarski igrani film koji simulira dokumentaristički razgovor mladića i djevojke koju on nagovara na spolni odnos.

Nikica Gilić