ANIMACIJA

Pregled

UDK791.43-252(100)”2002”061.7(497.5 Zagreb):791.43-252”2002”

Sedamdesetih i osamdesetih godina zagrebački festival bio je ključan u stvaranju međunarodne animacijske scene. Ove je godine festival proslavio tridesetu godišnjicu uz impresivnu listu filmova i međunarodnih gostiju. Skandinavski pristup direktora programa mogao se vidjeti u programu norveške animacije i najavljene retrospektive švedskoga pionira animacije Victora Bergdahla, koja nažalost nije održana, jer Bergdahlovi filmovi nisu stigli u Zagreb. Ostali dio programa usredotočio se na bosansku, japansku i kanadsku animaciju. Poljskom animatoru Piotru Dumali odana je počast retrospektivom njegovih radova, a poseban dio programa posvećen je ranoj povijesti zagrebačkog animiranog filma uz filmove filmske kuće Duga iz 1951. i 1952. godine. Ovogodišnja nagrada za životno djelo pripala je nizozemsko-kanadskom umjetniku Paulu Driessenu, koji je od kasnih šezdesetih profilirani redatelj, animator i predavač na međunarodnoj animacijskoj sceni. Osim toga, Driessen je napravio i film koji je otvorio glavni natjecateljski dio, a njegov film Elbowing (Laktarenje) (1979) bio je medu jedanaest filmova koji su se natjecali kao ’najbolji od najboljih’ — animacijski je svijet prije festivala glasao za ’najbolji animirani film u povijesti’. Cjelovečernji film Bruna Bozzettija Allegro non troppo i još deset kratkometražnih filmova međunarodnih velikana animacije kao što su Alexanader Petrov, Nick Park, Nedeljko Dragić, Joanna Quinn, Frederic Back, Zdenko Gašparović, Juri Norstein, The Quay Brothers, Caroline Leaf i Paul Driessen prikazani su u posebnom programu. Novouspostavljena nagrada za poseban prinos na polju teorije animacije pripala je Giannalbertu Bendazziju, istaknutom animacijskom kritičaru i piscu još od sedamdesetih. Organizirano je i posebno natjecanje za filmove studenata animacije iz cijelog svijeta. Posebno iznenađenje među studentskom konkurencijom bili su brojni dobri filmovi iz Južne Koreje. Selekcijski odbor dodijelio je nagradu za najbolju školu animacije Školi za umjetnost i dizajn Kaywon, koja se sa dva filma natjecala u glavnoj konkurenciji. Nagrada publike pripala je Kunjy Chen s Royal Colege of Art iz Londona za film Subida.
Glavna tema razgovora svakoga filmskog festivala posljednje večeri rezultat je rada žirija. Izrazito je teško usporediti i izabrati između filmova kao sto su Otac i kći (Father and Daughter) Michaela Dudoka de Wita i Ugađanje instrumenata (Tuning Instruments) Jerzyja Kucie jer su namijenjena različitom gledateljstvu. Dok se Dudok de Wit sviđa širokoj publici, Kucia je svakako ’art’ redatelj. Dati Grand Prix Michaelu Dudoku de Witu za film Otac i kći po mom je mišljenju bio sigurniji izbor koji će zadovoljiti publiku. Film Ugađanje instrumenata dobio je jednu od pet nagrada za ’filmove iznimne kvalitete prema mišljenju žirija’. Ostala četiri filma bili su crtani filmovi kao i dobitnik Grand Prixa: Mrtva priroda s animiranim psima (Still Life with Animated Dogs) Paula i Sandre Fierlinger, Bookashky Mikhaila Aldashina i Izljev (Flux) Chrisa Hintona. Aldashin je osvojio i nagradu publike, a Hinton nagradu Večernjeg lista i studija dizajna. Peta posebna nagrada uz velik je odjek dodijeljena Paulu Driessenu za film Dječak koji je vidio santu leda (The Boy Who Saw the Iceberg) za »jasnoću vizualnog pripovijedanja, tečnost animacije i kvalitetu filmske glazbe«. Nagrada za studente otišla je u ruke Rusa Stepana Birjukova za film Susjedi (Neighbours), a nagrada Zlatko Grgićza najbolji debitantski rad pripala je televizijskom redatelju propagandnih spotova, Australcu Neilu Goodridgu za 2D — kompjuterski film Pa. Meksički animirani film na glini Do kostiju (Hasta los huesos) podijelio je nagradu publike s Aldashinom. Taj svježi i fascinantni film posvećen umjetnosti Josea Guadalupe Posade i meksičkoj tradiciji slavljenja smrti bio je očit miljenik zagrebačke publike. Od samog početka zagrebačkog festivala taj događaj ima posebno mjesto u izgradnji svjetske animacijske scene. Festival 2002. godine potvrdio je da je Zagreb među onima koji najbolje nastavljaju tu ponosnu tradiciju.

Gunnar Stroem