PORTRET

Protest

UDK: 791.44.071.1 Hadžić, F.

Protest vec od drugoga kadra i pogleda na Bekima Fehmiua u zgužvanom baloneru, kako uokviren razbijenim podrumskim prozorom i pracen glazbom kakva se danas obicava nazivati crime jazz odlazi na put samoubojstva, ugodajem neodoljivo podsjeca na svijet klasicnoga americkog film noirea, ili pak na Beckerove, Clouzotove ili Melvilleove šetnje francuskim podzemljem, pri cemu komunisticki rukovoditelji sa svojim zalizanim frizurama i košcatim licima asociraju na mafijaške vode, a predstavnici radnicke klase u zadimljenoj kuglani na sitne ribe iz pariškog kriminalnog miljea. Kada bi hrvatski filmofil prijatelju iz tudine poželio docarati kakva je to okusa i mirisa bio život u predzidu željezne zavjese drugom polovicom 20. stoljeca, posegnuo bi upravo za ovim ili nekim drugim Hadžicevim filmom ’suvremene tematike’. U svjetlu trenutne revalorizacije Hadžica kao filmskog autora, usmjerene kako na ponovno išcitavanje pojedinih filmova, tako i na traženje ponovljenih motiva u njegovu na prvi pogled vrlo nekoherentnom opusu, Protest se kristalizira kao autorovo središnje djelo. Od reflektiranja društvenih kretanja kroz prizmu neprilagodenog pojedinca, preko ukorijenjenosti radnje u dogadajima iz prošlosti junaka (Druga strana medalje, 1965; Lov na jelene, 1972; Ambasador, 1984), do žanrovskih premaza (Abeceda straha, 1961; Divlji andeli, 1969), pa cak i Lov na jelene koji pricom o junaku koji se vraca u mali grad kako bi rašcistio neriješene racune s lokalnim mocnikom neodoljivo podsjeca na neke klasicne vestern-predloške), Protest objedinjuje autorske konstante važne za sve eventualne buduce studije o Hadžicu, predstavljajuci se time i kao idealna polazišna tocka za bolje razumijevanje njegova filmotvorstva uopce.

Vjeran Pavlinić