PORTRET

Igrani filmovi Fadila Hadžića

UDK: 791.44.071.1 Hadžić, F.

U hrvatskoj kinematografiji igranofilmski opus Fadila Hadžica odskace ponajprije opsegom — režirao je cetrnaest cjelovecernjih filmova, a upravo proizvodi petnaesti. Odlika je redateljeva opusa takoder heterogenost i neujednacenost: u njemu ima jako dobrih filmova, kao što su Službeni položaj, Tri sata za ljubav ili Protest, ali i vrlo loših naslova; neki su Hadžicevi filmovi bili kriticki i festivalski iznimno uspješni, poput Novinara ili Službenog položaja, neki su pak propadali kod kritike, neki su bili pravi hitovi, poput Divljih andela ili Desanta na Drvar, neki su bili takvi da su teško mogli privuci interes ma i kojeg segmenta gledateljstva. Hadžicevi su filmovi naposljetku heterogeni i žanrovski i tematski. Od partizanskoga spektakla (Desant na Drvar), ratnoga trilera (Abeceda straha) i detekcijskog filma (Druga strana medalje), preko povijesnoga filma (Sarajevski atentat) crnovalovskih društvenokritickih drama (Protest), pa do artfilmskih eksperimenata (Idu dani), ti su filmovi zahvacali najrazlicitije žanrove. Slijedi analiza svakoga Hadžiceva filma, osim ratnog Konjuh planinom, pri cemu autor posebnu pozornost posvecuje Desantu na Drvar, koji ocjenjuje kao, uz Bulajicevu Kozaru, kljucno djelo za konstituiranje poetike ’superpartizanskog’ podžanra te skupini društvenokritickih (’feljtonistickih’) filmova. Naime, Hadžicev je redateljski image ponajprije vezan uz takva djela, a prvi medu njima — Službeni položaj ujedno je i njegov najuspješniji film uopce. Godine 1964. nagraden je u Puli Velikom zlatnom arenom za film godine, a autor ga ocjenjuje kao možda redateljev najuspjeliji te utvrduje da ujedno zacinje mnoge stalne motive Hadžiceva opusa (ulogu istraživackoga novinarstva u ideologiziranom društvu, lik revolucionarnog puritanca koji nailazi na nerazumijevanje, motiva kompromitirana pojedinca kojega progoni vlastita prošlost). Od srodnih takvih djela slijede Protest, režijski vjerojatno najnadahnutiji Hadžicev film, poeticki srodan modernizmau, s više vremenskih razina i pripovjednih perspektiva, Tri sata za ljubav, koji ležernijim tonom odudara od ostalih socijalnokritickih djela, Lov na jelene, Novinar, nastao nakon dulje, sedmogodišnje stanke u Hadžicevu filmskom radu te Ambasador, gradanska obiteljska drama iz miljea komunisticke elite, a doticaje s tim tematskim krugom pokazuje i omladinski kriminalisticki film Divlji andeli, iako umnogome neocekivano djelo u kontekstu Hadžiceva opusa. Autor u cjelini zakljucuje da je Hadžic u svojim najuspjelijim filmovima lucidan analiticar postrevolucionarnih društava, koji je nizom svojih socijalnih filmova kronikalno opisao povijest titoizma od pocetaka potrošackoga društva do moralne razgradnje u osamdesetima pa njegov opus govori o porazu revolucionarne generacije i sustava.

Jurica Pavičić