DOKUMENTARNI FILM

Stvarno, lažno, ulovljeno

UDK: 791.43-92

Posluživši se svjedočanstvom o Johnu Flahertyju i nastajanju čuvenoga dokumentarnog filma Nanook sa sjevera, u kojem je Flaherty slobodno ’manipulirao’ Nanookom i njegovim ’ulovom’, hrvatski redatelj Hrvoje Hribar razmišlja o prirodi i svrsi dokumentaristike te iznosi svoja dokumentaristička iskustva i razmišljanja primijenjena u snimanju filma Bil jedon o podvizima ribara s otoka Visa. Priča o čovjeku koji je isplovio kao Don Quijote, a natrag uplovio kao kralj, piše autor, dogodila se ne tako davno, te je bilo moguće zgodu ponoviti u gotovo istom sastavu. Kako je u središtu svega lov na vrlo čudljive ribetine, uspjelo mu je da veliki dijelovi filma budu uzbudljivo nenamješteni. Drugi su prizori pak izričito odglumljeni, kao u kakvu niskobudžetnom neorealističkom filmu. Osjetio je neprocjenjivu produkcijsku, redateljsku, pričalačku slobodu te sve to zajedno: neovisnost cijele stvari od uhodane kinematografije, njezinih stajaćih lica i predrasuda, nevezanost za sustav, životnu neponovljivost: film kao ljubavnu avanturu.

Hrvoje Hribar