U veoma živoj hrvatskoj produkciji animiranih ostvarenja, film JA VEĆ ZNAM ŠTO ČUJEM mladog autora Darka Masneca izdvaja se osebujnim i jedinstvenim pristupom slici i zvuku, sklonošću apstrakciji i radikalnom propitivanju forme. Po svojim se temeljnim značajkama ovo djelo može opisati i kao jedan od prvih, ako ne i prvi umjetnički iznimno relevantan animacijski pokušaj istraživanja umjetničkog jezika dalje od točke do koje su stigli najradikalniji predstavnici Zagrebačke škole animiranog filma, pri čemu prvenstveno mislimo na Vladimira Kristla. Premda je, dakle, prispodobiv ponekim segmentima tradicije, Ja već znam što čujem i od njih se udaljava, pa možemo reći da ovaj animirani film od digitalnog medijskog okružja i njegovih konvencija odskače zrelošću istraživanja kao intelektualno veoma složene djelatnosti, konceptom u kojem se, doduše materijalnost animacije propituje, ali su i tehnologija i medij animiranja podređeni jasnoj ideji, snažnoj emociji i osjećaju za ritam kakav dugo nije viđen u našoj animiranoj, niti u našoj eksperimentalističkoj produkciji.

Kako se ova nagrada dodjeljuje autorima koji pomiču granice domaće filmske umjetnosti, mišljenja smo da je Darko Masnec zaslužuje i zato što je, premda na početku svog stvaralačkog puta, filmom Ja već znam što čujem itekako pridonio širenju izražajnog repertoara pokretnih slika u nas.

U Zagrebu, 29. svibnja 2012.

Dr. Nikica Gilić
Antonio Nuić
Mima Simić