Ovaj tjedan u Revijalnom ponedjeljku, novoj rubrici Hrvatskog filmskog saveza u kojoj želimo dati uvid u daljnje putovanje filmova nagrađenih na prošlogodišnjim revijalnim i festivalskim izdanjima te u uspjeh i nove projekte njihovih autora, predstavljamo Davida Lušičića i njegov kratkometražni esejistički dokumentarac Bez lica. Film je 2020. godine dobio prvu nagradu na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva.
David Lušičić magistrirao je umjetnost na fakultetu Central Saint Martins, University of Arts London, arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani te filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Autor je brojnih multimedijalnih projekata, a 2008. godine osnovao je Zebra Creative Network, organizaciju preko koje pokreće Galeriju Greta, prostor za suvremene umjetničke prezentacije i nezavisnu audiovizualnu produkciju. Od 2019. godine predaje izborni kolegij Prezentacijske tehnike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Dokumentarac Bez lica tematizira postavljanje spomenika u Zagrebu prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. S jedne strane prikazuje trenutak neposredno prije svečanog otkrivanja, dok širi kritički društveni kontekst uspostavlja pomoću arhivskih snimki iz vremena od nekoliko dana prije otkrivanja spomenika javnosti, kada je spomenik još bio zamotan u debeli sloj najlona.
Dobiti nagradu kao jedan od dvaju najboljih filmova na prošlogodišnjoj Reviji za Davida je jedinstveno i nevjerojatno iskustvo, a što nam je još ispričao o svojoj filmskoj karijeri, pročitajte u nastavku te pratite našu rubriku Revijalni ponedjeljak!
1. Kako je počela Vaša ljubav prema filmu?
Moja ljubav prema filmu obilježava cijeli moj život. Praktički sam odrastao u kinodvoranama, a i danas se u tim prostorima osjećam najbolje. Što se tiče mog profesionalnog filmskog djelovanja, priča je malo drukčija – trebalo je neko vrijeme da se oslobodim i u potpunosti upustim u ovaj medij. Moj životopis u tom je smislu prilično šaren i kreće od arhitekture, preko kazališta do novih interaktivnih medija te konačno filmske produkcije kojoj sam intenzivno posvećen proteklih deset godina, što je i kulminiralo konačnim upisivanjem i završavanjem Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
2. Kako Vam je bilo sudjelovati na prošlogodišnjoj online Reviji te kako uspijevate organizirati snimanja za vrijeme pandemije?
Biti selektiran u Reviju, biti nominiran, a onda i dobiti nagradu kao jedan od dvaju najboljih filmova za mene predstavlja jedinstveno i nevjerojatno iskustvo, na kojem sam neizmjerno zahvalan. Revija je inače na glasu kao jedan od najstarijih, ali i jedan od najboljih filmskih događaja, kako zbog jedinstvenog pristupa u selekciji, tako i zbog kvalitete druženja uživo. Puno sam čuo o tulumima na ovim događajima, no nažalost ta dimenzija je u prošlogodišnjem izdanju nedostajala. Usprkos tome, online format jako je dobro iskorišten i medijska je kampanja, posebno korištenjem društvenih mreža, dobro organizirana, a live prijenos žiriranja jedna je izuzetna novost na filmskoj sceni koju svakako treba pohvaliti kao jedinstveni eksperiment.
Što se tiče organizacije filmskih snimanja za vrijeme pandemije, moji osobni projekti ne pate previše, jer sam većinom u postprodukciji, dok ono što zasad snimam može biti izvedeno i u aktualnom kontekstu. No veliki problem imam kao producent dokumentarnog filma Izgubljena kolonija u režiji Edija Mužine, koji uključuje Frana Maškovića kao glavnog protagonista, koji se mora snimati u SAD-u te smo sada duboko u fazi čekanja.
3. Kako birate ideje za film?
Ideja za film dogodi se sasvim slučajno, vjerojatno onda kad se najmanje očekuje. Najčešće je to reakcija na neku neuobičajenu pojavu ili stanje u okolini, koji su dovoljno jaki da mogu reflektirati osobno viđenje stvarnosti. Deformacija te stvarnosti, odnosno stvaranje zvučnog i vizualnog privida neke druge dimenzije onog što naizgled ocrtava našu svakodnevicu, predstavlja bazu ideje koja me zanima.
4. Kako napreduju Vaši ovogodišnji filmovi? Hoćete li i ove godine prijaviti svoj film na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva?
Ove godine planiram početak prikazivanja svog prvog dugometražnog filma. Riječ je o dokumentarnom filmu Mlungu – Bijeli kralj, koji je upravo u finalnoj fazi postprodukcije. Film prati svakodnevicu pomorca, bivšeg zatvorenika, nakon izlaska iz zatvora u Južnoafričkoj Republici gdje je bio osuđen zbog krijumčarenja rekordne količine od 230 kila kokaina. Radi se o vrlo dinamičnom i vizualno bogatom filmu, u kojem je potencirana neizvjesnost onog što se događa na slobodi, odnosno opasnost od ponovnog upadanja u isti obrazac ponašanja. Uz završetak ovog filma, snimam film koji prati rekonstrukciju Titovog broda Galeb u kontrastu prema svakodnevici koja ga okružuje, no započinjem i razvoj svog novog filma Via Roma. Riječ je o priči koja prati život ispred istoimenog riječkog zatvora gdje se noću skupljaju prijatelji, rodbina, žene i djeca zatvorenika s kojima komuniciraju nadvikujući se s jedne strane ceste na drugu. Tu pratimo odnos jedne žene, njezina djeteta i muža iza rešetaka. Njihov se odnos razvija upravo u ovom javnom prostoru.
Što se tiče Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva, vrlo bih rado ponovo prijavio svoj film te se nadam da će se poklopiti vrijeme prijave i završetak postprodukcije.
Mi se veselimo vidjeti filmove koje nam je David najavio, a vi nas i dalje pratite, jer vam svakog ponedjeljka donosimo nove zanimljive i inspirativne razgovore s filmskim družinama, klubovima i nagrađenim redateljima s naših revijskih programa!