Glina je prije zadnjeg rata, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, imala preko 23.000 stanovnika, dok popis iz 2011. bilježi tek njih nešto više od 9.000, od čega je u samom gradu malo više od polovice. Mjesto se pivi put spominje u jednoj ispravi 1284. godine, zatim je zabilježeno da je ovdje 1737. zasjedao Hrvatski sabor, a vjeruje se da je baš u Glini 1848. austrijski oficir Josif Runjanin, pravoslavac i Srbin, uglazbio buduću hrvatsku himnu (neslužbeno ali ustaljeno od 1891., službeno od 1972. godine) Lijepa naša domovina, koju je 1835., pod imenom Horvatska domovina, napisao zagrebački pravnik, katolik i Hrvat Antun Mihanović. U Glini je u činu pukovnika i zapovjednika pukovnije službovao budući hrvatski ban Josip Jelačić (Petrovaradin, 1801.-Zagreb, 1859.). Ovdje su, između ostalih, rođeni karikaturist i pisac Petar Pjer Križanić (Glina, 1890.-Beograd, 1962., majka mu umrla kad je imao tri mjeseca pa je rano djetinjstvo proveo kod bake u Mečenčanima), glumac, pjesnik i tekstopisac Duško Gruborović (Glina, 1956.-Zagreb, 2006.) i novinarka i književnica, pjesnikinja i autorica više romana Slađana Bukovac (Glina, 1971.).
U potresu 29. prosinca 2020. nije bilo poginulih, osim u obližnjoj Majskoj Poljani, ali niti jedna zgrada u gradu nije prošla bez oštećenja, a mnoge su doslovno srušene do temelja.
Grad je oduvijek bio trgovište, središte obrtništva, raskrsnica putova i sjedište vojske, a u njemu su rođeni i odrasli i mnogi manje poznati i slavni, ali ipak važni umjetnici, među njima i Nevenka Mikulić, rođena 11. veljače 1905. godine u obitelji oca Nikole i majke Ane; koja je ljubav prema glumi i kazalištu otkrila već u ranoj mladosti, kad njezin rodni grad posjećuju brojne teatarske trupe i družine iz Hrvatske i inozemstva. Završila je u Glini nižu gimnaziju, pa otišla u Zagreb gdje se 1920. zapošljava kao službenica Pošte u Jurišićevoj ulici, ali se i amaterski, bez većeg uspjeha, bavi glumom sve dok je njezin prijatelj i sugrađanin Bogdan Stanojević, bibliotekar u Sveučilišnoj knjižnici, ne preporuči tadašnjem intendantu HNK-a Juliju Benešiću, koji joj nakon audicije 1922. daje prvi ugovor te stipendiju za Glumačku školu. Nastupom u Vojnovićevu Ekvinociju započinje profesionalnu glumačku karijeru, od 1927. je angažirana u Narodnom pozorištu u Skopju, a od 1928. do 1948. u Beogradskom narodnom pozorištu (glumila i u vrijeme Drugog svjetskog rata pa je na kraće vrijeme završila u zatvoru), potom i Jugoslavenskom dramskom. Ovdje je ostvarila i naslovnu ulogu u Nušićevoj Gospođi ministarki koju je odigrala gotovo pedeset puta. Kao prva filmska glumica rođena u Glini nastupila je i u ulozi popadije Perse u prvom jugoslavenskom igranom filmu u boji Pop Ćira i pop Spira redateljice Sofije Soje Jovanović, iz 1957. godine.
Glumila je u cijeloj zemlji i na gostovanjima diljem Europe, a igrala (ponekad pod imenom Evka Mikulić) i u dvadesetak filmova, među kojima su Besmrtna mladost (1948), Nevjera (1953), Anikina vremena (1954),Sumnjivo lice (1954), Subotom uveče (1957), Vetar je stao pred zoru (1959) i drugi, odnosno TV filmovima Spletka i ljubav (1960), Ožalošćena porodica (1960), Hedda Gabler (1961) i nizu drugih. Ostvarila je uloge i u brojnim TV serijama.
Umirovljena je 1962., iako i dalje nastupa, a nakon desetljeća uspješne kazališne, filmske i televizijske karijere, umire u Beogradu 3. svibnja 1981. godine.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com