Prvo što posjetitelj vidi ulazeći u galeriju su tri štrika na kojima visi svakojako rublje. Tek mu onda pogled skrene na dvadeset i šest fotografija koje je Srećko Lebinec objedinio baš s temom rublja koje se suši po balkonima i drugim srodnim mjestima. A rublje, k'o i svaki veš, izmiješano, od najlonki do krpa za brisanje suđa, od crnih grudnjaka do bijelih gaćica, od body-a boje zrele breskve do šarenih bluza i košulja.
Jednako je šarenilo i na fotografijama, negdje se suši samo crveno rublje (znaju ljudi da crvena voli ofarbati sve druge boje), negdje se čini kako je usklađeno s fasadom, ima mjesta na kojima se doima prljavim iako visi kao mokro i čisto, ponegdje je tek poneki komad, negdje zbijeno kao ovce u oluji, a svuda omogućava ono što svi, ne lažimo si, volimo. Pogled u dio (tuđe) intime. Ima naravno i dosta erotike u svemu tome, blagih naznaka tijela koja su se kretala, disala, znojila se, živjela i dahtala u donjoj i gornjoj odjeći, davala se i skrivala, privlačila i odbijala druga tijela, težeći uvijek neispunjivom, biti nečiji i biti samo svoj.
Izložba nije slučajno nazvana (i) po Šimi Strikomanu, iako su i u pristupu i u rezultatu posve različiti. Dok Strikoman snima milenijske fotografije sa stotinama ljudi u namještenim pozama, Lebinec izbjegava fotografiranje ljudi, ali se posvećuje njihovoj intimi u otuđenim urbanim sredinama. Jednaki je pristup poznat iz nagrađenog multimedijskog projekta Fantastični prostori, ljetos prikazanog u Puli, Labinu i Rovinju. Tamo se igra svjetlom i sjenama, posebno efektima sfumata, a Štrikomanija teži jasnim plohama, baš izrazitom kolorizmu i grafičkoj čistoći. Njegove dojmljive fotografije prikazuju rublje u raznim ambijentima, snimljeno na putovanjima ili šetnjama po Varaždinu, Zagrebu, Splitu ili Dubrovniku, ne naravno u središtima gradova (iako ima i toga) nego u pomalo pustim dvorištima, na stražnjim fasadama okrenutim tako da se ne vide s ulice, baš kao što se ni to rublje, ponekad s tragovima nošenja ili istrošenosti, radije ne pokazuje na punoj svjetlosti.
Srećko Lebinec diplomirao je na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, malo radio u školi, a većinu života proveo kao novinar i urednik, najviše na radiju (Radio Varaždin, Radio 042, Radio Aktiv, Radio Kaj, sad na Radiju Sjeverozapad) te stručni suradnik u Agenciji za elektroničke medije. Skupa s Dubravkom Kalinić Lebinec bio je osnivač i voditelj varaždinskog Filmsko-kreativnog studija VANIMA, čiji je i dalje član ali je i učlanjen u Autorski studio FFV Zagreb. Dugo se bavi fotografijom, radovi su mu objavljivani u domaćim i stranim novinama i knjigama, a sudjelovao je i na više samostalnih te na mnogo skupnih izložaba. Istovremeno je, kažu, odmjeren, ali ima i nepogrešivu intuiciju i oko za detalj.
Kao što je u AS-u već tradicionalno, izložba fotografija Štrikomanija nije bila formalno otvorena, mogla se vidjeti u galeriji Vladimira Horvata na Trgu žrtava fašizma 14 u Zagrebu od 11. listopada, a na zatvaranju u srijedu, 21. listopada u 19 sati govorili su Milan Bukovac, Srećko Lebinec i Mio Vesović, koji je autoru predložio da je pretvori u prodajnu (a da usput rasproda i odavno osušeni veš), no kako se izložba od ponedjeljka preselila u Varaždin, gdje je postavljena u P4, u Preradovićevoj 4, cijela je instalacija srećom sačuvana. U Zagrebu su organizatori bili Zagrebački foto kino savez i Autorski studio FFV, a u Varaždinu Filmsko-kreativni studio VANIMA.
Zbog Covid-19 posjetitelji se moraju pridržavati epidemioloških preporuka i uputa HZJZ-a, pa ulaz na izložbu nije moguć bez maske.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com