Ovogodišnja je serija projekcija u programu Filmski četvrtak u HDA započela 23. siječnja prikazivanjem dugometražnog igranog filma Vatroslava Mimice Događaj, iz 1969. godine. Scenarij su uz Mimicu pisali Željko Senečić i Kruno Quien, a u vodećim su ulogama Pavle Vujisić, Sergio Mimica, Fabijan Šovagović, Boris Dvornik, Neda Spasojević i drugi, među kojima i tada devetogodišnja Marina Nemet, kojoj je to bila prva filmska uloga. Film je dobio Srebrnu arenu za režiju i Zlatnu za kameru (Frano Vodopivec), a snimljen je po motivima Čehovljeve pripovijetke.
Nesvršeni student medicine (nije dovršio diplomski rad) i kotarski liječnik Anton Pavlovič Čehov rođen je prije točno 160 godina, 29. siječnja 1860. u Tangarogu, na obali Azovskog mora odnosno ušću Dona, a umro 15. srpnja 1904. u Badenweileru, u Njemačkoj, gdje je bio na liječenju. Još kao učenik zaljubljuje se u kazalište, uređuje školske novine i objavljuje tekstove, a za vrijeme studija medicine u Moskvi, pod pseudonimom Antoša Čehonte, piše u časopisima Peterburgajska gazeta, Nova vremja, Oskolki i Ruskaja mysl. Paralelno s liječničkom praksom objavljuje zbirke priča, pati od prvih simptoma tuberkuloze, piše jednočinke, putuje po Sibiru u kojem već tada (daleko prije Staljina!) postoje kažnjenički logori, plovi Pacifikom i Indijskim oceanom, pa putuje zapadnom Europom, prolazi kao liječnik epidemiju kolere i besplatno liječi najsiromašnije, ima obitelj ali i ljubavnicu, Liku Mizinovu, koja će mu biti inspiracija za lik Nine u drami Galeb, objavljenoj 1897., kad su se pojavile i drame Ujak Vanja odnosno Ivanov, skuplja životna iskustva, prodaje autorska prava izdavaču A. F. Marksu za 75.000 rubalja (danas bi to bilo oko 80.000 dolara), povremeno ga cenzuriraju ili zabranjuju izvođenje njegovih drama (posebno u niskobudžetnim kazalištima za radničku klasu), a ipak ostaje jednim od rodonačelnika psihološkog realizma. Tvrdio je da mu je medicina žena, a književnost ljubavnica, unatoč tome što je profesionalni život češće posvećivao liječenju. U medicini je ostao poznat više kao bolesnik, a svjetsku mu je slavu donijelo kazalište.
U njegovim dramama ne postoji tipičan dramski sukob već sve što se događa proizlazi iz psiholoških stanja aktera i njihovih unutarnjih sukoba. Pamtimo ga kao autora proznih djela Melpomenine bajke, Šarene priče, Nevine priče, U sutonu, Dama s psetancetom, Odjel br. 6, Otok Sahalin i drugima odnosno po dramama O štetnosti duhana, Medvjed, Prosidba, Šumski duh, Svadba, Jubilej, Tri sestre i Višnjik, koja je napisana godinu prije smrti. Detaljno je ispisivao didaskalije te opisivao mjesta radnje što je znatno pomagalo pri postavljanju drama u kazalištima, ali i njihovoj čestoj ekranizaciji.
Do danas je snimljeno mnoštvo igranih, eksperimentalnih i animiranih filmova po njegovim motivima, a među slavnim su ekranizacijama Ujak Vanja u New Yorku Louisa Malla (1994), Galeb Sidneya Lumeta (1968) ili Tri sestre Laurence Oliviera (1970).
Događaj Vatroslava Mimice (rođen 25. lipnja 1923. u Omišu, a po obrazovanju liječnik, baš kao i Anton Pavlovič) se s punim pravom svrstava među najbolje ekranizacije Čehova uopće. Od antologijske scene tučnjave u močvari, preko izvrsne glume, uključujući epizodiste (izdvaja se Fahro Konjhodžić kao skelar), do sugestivne kamere koja naglašava tjeskobu, izrazitog modernizma i jasno definiranog žanra, svi su filmski elementi idealno složeni. O tomu su poslije projekcije govorili sveučilišni profesor i filmolog dr. sc. Nikica Gilić i filmski arhivist i akademski filmski i TV-redatelj Mladen Burić koji je pripremio program.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com