Dakle, to zbilja nije malo… Vjerujem da prilikom osnivanja, onih nekoliko upornih s privatnim filmskim kamerama nisu mogli ni slutiti kako će ¾ stoljeća nakon njihove mudre odluke zalivene ponekom čašicom još uvijek postojati ˝moćna(?) gomilica˝ upornih koji pokušavaju ideju održati živom. Ta gotovo opjevana 1928., bila je godina dobre berbe za svjetski film uopće. Naime, osim hrabre odluke zagrebačkih dečki koji su na nagovor dr. Maksimiliana Paspe pri Foto klubu ˝Zagreb˝ osnovali filmsku sekciju, drugi dečki, tamo preko sedam mora, ustanovili su, u nešto skupljim filmskim okvirima kasnije razvikanu nagradu Oskar. U njihovom susjedstvu, jedan je mladac vičan kistu, te iste dva´estosme po prvi puta svijetu predstavio filmskog junaka kojeg će do danas svi klinci ovog svijeta, uključujući i vas koji upravo iščitavate ove retke, gledati otvorenih usta. Tata Walt rodio je Mickeya. Krajem iste godine, isti se mladac podičio prvim zvučnim crtićem: ˝Parobrod Willie˝. Hitchcock je te godine publici prikazao čak dva filma - ˝Farmerova žena˝ i ˝Šampanjac˝. Oba su doduše bila bez ranije spomenuta Waltova zvuka, ali pretpostavljam kako to nije ključan razlog njihove osrednjosti. Razumljivo, govoreći o osrednjosti, podređujem je Hitchovim mjerilima… Kako se dvadesetosma nemilice mota oko zvuka, ne smije se ispustiti podatak kako se upravo te godine još jedan veeeeliki redatelj po prvi put upustio u borbu s njim. John Ford snima ˝Napoleonova brijača˝. I u svoj toj svjetskoj filmskoj gužvi, nekoliko hrabrih jedne je večeri popilo piće… Tijekom povijesti nije uvijek bilo lako, ni idilično raditi u okrilju Kino kluba ˝Zagreb˝. Nije ni danas. U filmove koji su nastajali iz čiste ljubavi prema ovoj umjetnosti nebrojeno se puta pokušala umiješati politika. Rijetko kad je doista i uspijevala. Nedostatak produkcijskih sredstava toliko se često u povijesti kluba spominje da bi bez tog problema danas klupsku produkciju teško bilo moguće i zamisliti. Jer upravo su neimaština i svakojak prkos stvorili respektabilan broj od gotovo sedamsto (700) (700!) naslova među kojima, s punom autorskom odgovornošću mogu reći, ima značajan broj remekdjela. Kroz klub su tijekom ovih 75 godina prošli mnogi. Neki od njih su ostali malo dulje, neki su ostavili malo više, a neki su samo svratili na pivo. Neki su došli pogledati dobar film, a neki su ga došli stvoriti. Kako god bilo, svi su oni tijekom povijesti bili dobrodošli. I danas su. A sutra… sutra ćemo kako nam već bude… O tome će, valjda, pisat´ neki drugi…