Voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Logika, univerzalni jezik i filozofija jezika prof. dr, Goran Švob, jedan od vodećih hrvatskih filozofa i logičara, predstavnik analitičke filozofije te vrstan japanolog i sinolog, umro je u srijedu u Zagrebu.

Švob je diplomirao filozofiju i anglistiku 1971. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a već u rujnu te godine izabran je za asistenta na Katedri za logiku na Odsjeku za filozofiju istog fakulteta. Doktorirao je u srpnju 1988. godine disertacijom Fregeovo pojmovno pismo i zasnivanje moderne logike. Godinu poslije postaje docentom, a u prosincu 2001. i izvanrednim profesorom.

Predavač i voditelj seminara logike na studiju filozofije bio je od 1975. godine, a prije toga boravio šest mjeseci na specijalizaciji u Oxfordu. Na kraćim studijskim boravcima bio je i u Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Japanu i Kini, a kao gost predavač djelovao na sveučilištima u Beču, Münchenu, Pekingu, Tokiju, Sapporou i Kyotu.

Posebno su ga zanimale logika, filozofija jezika i filozofija matematike, a djelovao je pod utjecajem njemačkog matematičara i logičara Gottloba Fregea te Russella i Wittgensteina, baveći se problemima logičkog pozitivizma i filozofije običnog jezika. Prvenstvo analitički filozof, bavio se i kritikom razvoja filozofije jezika i tradicije, od šezdesetih godina prošloga stoljeća do danas. Posebno ga je zanimao utjecaj američkog filozofa Saula Kripkea na filozofiju jezika, a bavio se i semantikom mogućih svjetova te pitanjem rigidnog dezignatora. Kao uvjereni pobornik Fregeova rada smatrao ja da nema potrebe o temeljima suvremene filozofije jezika promišljati u nekom drugačijem pristupu. Blizak mu je bio britanski filozof Michael Dummett.

I u logici je zastupao školu misli u filozofiji matematike koju je utemeljio Frege, a tvrdi da se svi dijelovi matematike ili cijela matematika mogu svesti na logičke principe. Bio je izrazito pozitivan prema metafizici, a smatrao je da su filozofski problemi u suštini pseudoproblemi, nastali zbog jezičnih zavrzlama. Pri tome se pozivao na stavove filozofa običnog jezika poput J. L. Austina i Gilberta Rylea.

Kritizirao je dominantu tradiciju kontinentalne filozofije, osobito postmodernizam, a posebno se suprotstavljao stavovima Derridua, Foucaulta i Žižeka.

Svojim je radovima znatno utjecao na suvremenu misao o filozofiji te o jezičnoj i medijskoj komunikaciji.

Objavio je knjige Frege: Pojmovno pismo (1992) te Od slike do igre (2009), kao i niz znanstvenih i stručnih radova, poput O nekim pretpostavkama polivalentne logike (1972), O tvrdnji i znaku asercije (1974), Imali li danas logičkih antinomija (1985), Fregeova koncepcija logike (1989), Is Identity a Relation? (1999) te The Heritage of Frege's Begriffsschrift (2000).

Duško Popović