Svaka stvar, koliko god je mi reducirali, neće biti oslobođena autora, ma koliko mi to nastojali. To može biti oslobođenje u određenoj mjeri, ali nikad kadar u filmu neće biti kompletno slobodan. Ja sam nastojao napraviti film koji će biti maksimalno slobodan, makar ni taj nije slobodan do kraja već samim tim što je izabran kao djelo nekoga. Uzeo sam, dakle, kameru i dao joj određene informacije, to jest određene naloge. Izašao sam na svjetlo, odredio rasvjetu, a zatim sam prema toj rasvjeti objektiv hiperfokalno izoštrio. Nisam htio upotrijebiti svoj ritam montaže nego sam rekao; Navinut ću kameru do kraja i neka se odvine do kraja.
Mihovil Pansini
Već izbor objekata govori o autoru.
Branko Belan
Uvod
Cilj je moga diplomskog rada rasvjetljavanje fenomena koji se razvio šezdesetih godina, a odnosi se na kulturu amaterskih kinoklubova, osnovanih da bi inventivna kinematografija bila pristupačnija širokoj publici. Istraživanje će se posebno baviti trima kinoklubovima, i to onima iz Zagreba, Beograda i Splita. U daljoj analizi na vidjelo će izaći značenje eksperimentalnoga festivala GEFF kao glavnog čimbenika u istančavanju ideja koje su autori zagovarali u svojim filmovima. Slijedi sinteza pet razgovora održanih u Kinoklubu Zagreb između travnja i svibnja 1962. te u veljači 1963, a rezultirali su autohtonom teorijom eksperimentalnoga filma.
Prvi dio rada donosi kraću povijest amaterske kinematografije koja se razvijala do 1940; prema osnutku prvog kinokluba u Zagrebu. To je osnova na kojoj nastaju prvi amaterski filmovi, a uskoro dolaze i prve nagrade na domaćim i stranim festivalima. U nastavku razmatram poslijeratno razdoblje te osnutak kinoklubova u Beogradu i Splitu te tehničke pretpostavke i opremljenost tih klubova za rad na filmovima. U tom kontekstu nezaobilazan je Genre Film Festival (GEFF) zbog svojega doprinosa promociji eksperimenta pod utjecajem različitih umjetničkih i znanstvenih područja s kojima su bili povezani autori različitih utjecaja i područja djelovanja, bilo profesionalnog ili amaterskog.
Analizirat ću potom četrnaest kratkometražnih filmova proizvedenih u trima najvažnijim klubovima. Prvih dvanaest prikazano je u okviru tzv. Londonskog programa 1998. (Avant-garde Films and Videos from Central Europe), a preostala dva ponudio je sudionik intervjua Petar Blagojević u Beogradu. Ti filmovi reprezentativan su izbor amaterske i eksperimentalne kinematografije onoga doba. Razmatra se osam najaktivnijih autora koji su se isticali svojim amaterskim radom, a neki od njih ostvarili su velike profesionalne karijere.
Na kraju se razmatra fenomen kinoklubova koji su bili na kreativnom vrhuncu u prvoj polovici šezdesetih godina, ali nikad nisu valorizirani kao jak i vrijedan pokret unutar kulturnog i umjetničkog života tih godina.