Mediji, škola i djeca

Promišljanje filmskoga stvaralaštva djece i mladeži

Prilog raspravi o odvojenim revijama hrvatskoga filmskog stvaralaštva djece i mladeži

Temeljno polazište
1. Dijete je najbitnije u procesu stvaranja filma – odgojni cilj rada
2. Filmom dijete promišlja zbilju, usvaja radne navike, uči kulturu komuniciranja, spoznaje umjetničke fenomene... – funkcionalni i obrazovni ciljevi rada
Temeljni problem leži u zamjeni prioriteta gdje se dijete podređuje filmu kao konačnom proizvodu; u ponekim ekstremnim situacijama čak se ni film ne promatra kao proizvod – nego isključivo nagrada, tj. nagrađeni film! Takva promišljanja povode se isključivo hedonističkim načelima i dovode do besmislene kompeticije! Dokaz navedenim činjenicama eksplicitno je izražen pri dodjeli nagrada u Zadru, kada su nam se djeca međusobno svađala dobacujući žestoke sarkazme, a mi smo se blesavo smješkali kao da ti sarkazmi nisu upravo slika našega rada!
Prije i poslije svakoga festivala na internetu su žestoke rasprave koje poprimaju ratno ozračje. Nisam zapazio da je i jedno dijete raspravljalo o filmu kao umjetničkom izričaju!
Problem smo stvorili sami jer smo dijete podredili filmu vjerujući u dobar film. Kauzalitet uvijek govori da sretna djeca rade vrhunske filmove; sretna su djeca uzrok, a logična su posljedica vrhunski filmovi. Zar ne vidimo čakovečki primjer sretne dječice koja se igraju i stvaraju genijalne filmove?



Mogućnosti poboljšanja situacije

1. edukacija voditelja u pedagoškom i organizacijskom kontekstu u Trakošćanu
 polučili smo genijalne rezultate u filmskom kontekstu kako u teoretskom tako i u praktičnom smislu; proširimo djelatnost prema pedagoškom promišljanju filmske umjetnosti za djecu i mladež i prema praktičnim organizacijskim vještinama
2. stvorimo stručni tim koji će promišljati ulogu (utjecaj) voditelja u procesu stvaranja filmova
 nemojmo žmiriti pred činjenicom da postoje dječji filmovi i voditeljski filmovi u dječjem kontekstu
 ekstremni primjer dogodio se u jednoj skupini djece gdje su njihov film snimali poluprofesionalci dopisništva HTV-a iz toga grada! Nije čak ni to problem iz filmske perspektive, nego činjenica što su to djeca rekla djeci druge skupine uvjerena da se to baš tako mora raditi! Možete li samo zamisliti zbunjenost jedne i druge dječice?
 predlažem interdisciplinarni tim – dr. Turković, gospodin Lukman i pedagoški stručnjak (dr. Mikić) ...
3. razdvajanje festivala djece od mladeži u dva različita termina
 divna je činjenica da je filmova i grupa sve više i više
 zajednički festival postaje kontraproduktivan jer je zamoran; djeca ne gledaju filmove sa željom nego pod prisilom – koji je smisao toga?
 za takvu aktivnost ( razdvajanje ) novac se mora pronaći
4. usmjeravanje rada stručnih ocjenjivačkih sudova – pedagoška domena
 nagrada je oblik javne pohvale; ocjenjivački sud mora podijeliti sve nagrade u svakoj kategoriji jer je nagrada javna pohvala
 ostaviti određenu kategoriju bez nagrade, a postoje filmovi, svodi se na fenomen kuđenja jer filmovi očito nisu dobri; kuđenje je pedagoški fenomen koji se nikada ne odvija javno, a posebno ne na nacionalnoj razini
 tim pristupom razriješili bismo dječju zbunjenost
 ako se sve naglašenija negativna strana kompeticije s vremenom ne smanji, valjalo bi smanjivati broj nagrada, pa, ako je potrebno, i ukinuti ih
5. rad stručnoga ocjenjivačkog suda na festivalu starijih autora
 ne postoje pedagoška, nego isključivo filmska mjerila uspješnosti filmova
 djecu pogađa neuspjeh pa zato na reviju starijih neka automatizmom ide samo petnaest nagrađenih filmova mladeži
 mladim autorima treba objasniti da im je čast što su uopće na reviji i da nije neuspjeh što se nisu plasirali u prikazivanje, a kamoli osvojili nagradu
 djeci treba zabraniti pristup na reviju starijih jer su to ionako voditeljski radovi potpisani dječijim rukopisom
 postoji prešutno zaobilaženje festivala za starije uglednih autora zbog navedenih propusta; te ljude treba što prije motivirati da šalju vlastite filmove na festival jer će tako ponajviše pomoći mladim autorima učeći ih što je vrhunski, a jeftin, hrvatski film
6. poduprijeti jednominutno stvaralaštvo isključivo u požeškom području
 požeški jednominutni fenomen apsolutno je hvale vrijedan
 Mala minuta potrebna je hrvatskom filmu
 jednominutno filmsko stvaralaštvo velika je zamka; ako je jedna minuta uvjet žrtvovanja pedagoške domene filmske djelatnosti, filmskoga izričaja, forme, filmske semantike ili narušavanja odnosa u filmskoj ekipi, onda je besmisleno stvarati jednominutne filmove
 jedna minuta ograničava dječju imaginaciju i invenciju; ne smije se umjetnost podrediti fiktivnom ograničenju
 djeci treba stalno objašnjavati spomenute zamke, a ne tjerati ih da gotove filmove prekrajaju u jednominutne kako bi osvojili još jednu novu filmsku nagradu
7. organizirati rad ocjenjivačkoga suda djece i mladeži
 poučeni zadarskim iskustvima moramo se pomiriti s činjenicom da smo djecu i mlade naučili kako genijalno lobirati komu ne treba dati dobru ocjenu, a ne koji je film dobar i treba ga adekvatno nagraditi ocjenom
 komu je od djece objašnjeno da je velika čast biti u nacionalnom žiriju?
 ako nam je polazište da djeci možemo pružiti jedino nagrade i tome ih učimo, upropaštavamo njihov i moralni i filmski razvoj
 predlažem da ocjenjivački sud djece broji deset nasumce odabranih članova kao i ocjenjivački sud mladeži
 ne bi se smjeli ocjenjivati vlastiti filmovi
 voditelji tih žirija morali bi nastupati kao pedagozi
8. obvezno osnovati fond za potporu novim filmskim sredinama
 dio sredstava Lutrije
 tehnička sredstva drugih sredina koja su starija, ali još uporabljiva
 stručna pomoć

Damir Jelić