Metodički pristupi

Analiza crtanoga filma

Film je medij. To znaei da poput prijenosnika prenosi poruke izme?u umjetnika i primalaca, ali bez posredovanja originala. Potpuno isto vrijedi i za animirani (crtani) film. O teoriji kreiranja ‘kvadrat po kvadrat’ ispisani su svesci tekstova, pa ne vjerujem da polaznici Medijske škole ne znaju sustav integriranja nepomienih predložaka u pokret metodom trik-snimanja i potom reprodukcije.
Kljueno je što u svakoj prigodi ponavljam: animacija nije pokretanje nego oživljavanje!
Dakle, likovni predložak ne mieemo lijevo-desno, nego jedinstvenim postupkom animacije nastojimo njegov karakter reinterpretirati u pokretu. Pokret (vrijeme) tumaei predložak (prostor).
U produkciji animiranoga filma sudjeluje eetrdesetak razlieitih profesija. Od toga, desetak je umjetniekih. Redatelj ih snagom talenta i kreativno-organizacijskim nervom objedinjava u jedinstvenu filmsku emociju i poruku. Dakle, redatelj je kljuena osoba u koncipiranju jednog animiranog filma. Iako režija ima svoju preciznu definiciju, kad na špici filma proeitamo ‘redatelj’, onda osim ‘režije’ to znaei da taj eovjek odgovara i za sve ostale sinkretieke elemente filma, makar i oni imaju svoje posebne, konkretne ‘potpisnike’.
Pojednostavnjeno, kreativna supstancija animiranoga filma ipak crpe svoj tijek iz triju izvora: iz dizajna (likovnih pretpostavki), iz narativnog koncepta (takozvane ‘priee’) i iz animacije kao autentienog autorskog stila.
U koncipiranju nekog animiranog filma možemo krenuti od bilo kojeg od ovih elemenata kao dominantnog i uvijek aemo zatvoriti puni krug.
Velika veaina filmova još se koncipira na osnovi priee. To je najsigurniji put, ali eesto završava u trivijalnosti jer likovnost i animacija ne nalaze primjerene odgovore.
Današnja, snažna afirmacija likovnosti u animaciji donijela je niz filmova koji polaze upravo od ‘izgleda’ filma, no i to katkad završava na stranputici samodopadnosti ili svojevrsne ‘umjetnosti radi umjetnosti’.
Autori izrazita animacijskog stila i prieu i dizajn podvrgavaju upravo vlastitoj metodi ‘oživljavanja’, no i to znade završiti u ponavljanju i nedovoljnoj diferenciranosti karaktera (na primjer, Disneyevi animatori kojima je dosadila rutina i ponavljanje animacije velikog šefa, poslije su priznali kako im je postalo nepodnošljivo da se i ‘dobri’ i ‘loši’ likovi, na primjer, kreau potpuno jednako).
U povijesti animacije malo je djela koja su snažno obilježena svim tim trima elementima i najeešae neki od njih dominira.
U analizi filmova koje aemo gledati obratit aemo pozornost upravo na te suodnose.
Dakako, osim naracije, dizajna, animacije i režije kao impregnacije svih produkcijskih elemenata filma, obratit aemo pozornost na nijanse koje u gledatelja izazivaju odre?ene emotivne poticaje (romantika, tuga, strast, smijeh, ironija, politieka poruka, pouka....).
Velieina i uspjeh animacijskog djela i jest u tome koliko je autor u zamršenu alkemijskom postupku pretvaranja prostora u vrijeme do primatelja uspio prenijeti iskrenih i tehnološki projektiranih emocija. Osobno, ne poznajem ni jedan filmski uradak koji je do uspjeha došao slueajem. Autor zna da ae se tijekom produkcije mnogo toga izgubiti pa njegova kreativna koncentracija mora biti višestruka i iskrena. Inaee mu je trud uzaludan.
«Isti napor potreban ti je da napraviš dobar i loš film. Zato ti je bolje napraviti dobar film…», sjajno me na poeetku karijere podueio Dušan Vukotia. Uloženu energiju u stvaranje filmskoga djela možeš samo neracionalno rasipati. Ne postoji moguanost da se ona ‘sama po sebi’ tijekom produkcije akumulira.
U prvoj metodskoj jedinici (školskom satu) upoznat aemo se sa stvaralaštvom Walta Disneya, koji je klasiean primjer dominacije animacije u koncipiranju crtanofilmskog djela. Tijekom vremena u studiju je definirao animacijske kanone kojih su se svi morali držati. U moru uradaka izme?u dvadesetih, kad epopeja Disneyja zapoeinje, i sedamdesetih godina prošloga stoljeaa, kad jenjava, nemoguae je identificirati animacijske nijanse, a još manje dizajnerske osobnosti. Sve je natkrilio ‘rukopis’ velikoga Walta. Prema tom rukopisu dizajnirali su se karakteri, pozadine i otkupljivala produkcijska prava na priee (najeešae bajke, ako je o cjeloveeernjim ostvarenjima rijee).
Kao primjere vidjet aemo neke radne snimke stvaranja Snjeguljice i sedam patuljaka i sekvencu The Sorcer's Apprentice iz Disneyjeva filma Fantasia, koji držim jednim od najboljih filmova u cjelokupnoj povijesti kinematografije.
Sljedeai sat ‘zauzet’ ae film Eovjek koji je sadio drveae Fredericka Backa, genijalnoga kanadskog autora koji se vea pod stare dane i bez jednog oka poeeo baviti animacijom ( i ‘naredao’ eak tri Oscara). Imao sam prigode vidjeti toga earobnjaka kako radi. Slika pastelnim bojama na malim formatima velieine razglednica, ali uvijek za svoj osebujan i živopisan dizajn pažljivo izabire priee. Najeešae su to povijesne pripovijesti u kojima afirmira francusku kulturu (pogotovo onu u Kanadi).
Treai školski sat donijet ae nam upoznavanje s dvama autorima koji su civilizacijski i kreativno udaljeni koliko i njihove zemlje (Kanada i Japan), no to samo dokazuje univerzalnost i jednostavnu istinu o animaciji kao autentienu kreativnom poklisaru.
Vidjet aemo film The Street genijalne kanadske autorice Caroline Leaf, koja je primjer dominacije dizajna koji nalazi izvrsne i primjerene odgovore u animaciji i vrlo inteligentan izbor priee. Tijekom godina razvila je samosvojan kreativno-tehnološki stil slikanja ‘kvadrat po kvadrat’ na staklenoj plohi osvijetljenoj odozdo. Tragajuai za afirmacijom vlastita umjetniekog senzibiliteta, kreirala je i eitav pravac unutar animacije.
Prieu o ‘dominantnim poticajima’ upotpunit ae film Jumping Japanca Osamua Tezuke, ‘oca’ japanske anime, nastale na iskustvu stripova manga. Taj film primjer je izrazito snažne ideje koja je pokrenula sve ostale umjetnieke elemente i organski ih oblikovala.
Potom aemo vidjeti polusatno remek-djelo Nicka Parka A Closed Shave. Taj film dio je glasovite trilogije o Gromittu i Walaceu. Nastavak je njegovih iskustava u animaciji plastelina. Zanimljivo je da se planetarni uspjeh njegovih filmova poklapa s dramatienim razvojem takozvane 3D--tehnologije, pa se u kasnijim realizacijama plastelinom koristi tek za dizajn karaktera, koje više ne animira klasieno, nego digitalno. To, uz gotovo igranofilmsku režiju, daje njegovim filmovima nenadmašnu preciznost projektirane autorske poruke.
Posljednji sat rezerviran je za autore neobuzdana i anarhiena stila, urnebesne komedije i rušenja tabua u animaciji. Upoznat aemo stvaralaštvo animatora koji su se animacijom ‘igrali’ pomieuai granice njezinih moguanosti. To su autori Cordel Baker i Tax Avery.

Joško Marušić