EKSPERIMENTALNI KORAK

Transkript pripovjedačeva teksta

Najmanji, Tomislav Šoban, 2013.

Film Najmanji (15 min, KKZ, 2013) Tomislava Šobana na 22. je Danima hrvatskoga filma nagrađen Posebnim priznanjem za inovativan pristup filmskim rodovima, a potom je njegov redatelj nagrađen i Nagradom Vedran Šamanović koja se dodjeljuje kao najviše godišnje filmsko priznanje filmskom umjetniku koji je te godine, u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskome filmu. Ovdje donosimo transkript teksta pripovjedača, jedinoga teksta u Najmanjem.

Zvuk je ljudska percepcija nestalnih podražaja. Nastaje kao posljedica promjene razine tlaka koja se širi poput vala elastičnim medijem. Medij je sredstvo koje prenosi zvuk, preuzima energiju od njegova izvora i prenosi je dalje. Zvuk se širi zbog elastične veze među molekulama medija. Elastične valove koje registrira ljudsko uho nazivamo zvukom u užem smislu. To su valovi frekvencije od 16 do 20 000 Hz. Samo oni mogu zatitrati bubnjić našeg uha i time proizvesti osjećaj zvuka.

Najmanji

On je živio preko puta. U istoj ulici ovako preko puta. Ušao je u kuću kada smo i svi išli doma. Kada se dućan zatvarao. Ljeti je to u 21 sat. Tada sam ga zadnji put vidio. Moj najbolji prijatelj bio je jako nizak. Bio je toliko nizak da su ga i roditelji zvali Najmanji. Vidio sam da je upalio svjetlo u svojoj sobi. On je prvi u ulici imao komodorca. Svjetlo više nije gorjelo kada je izašla njegova majka van i dozivala ga. Zatim je izašao tata, ali on ga nije dozivao. On je bio šutljiv. Onda su izašli i svi ostali stanari ulice. Mene su pitali, gdje je, zašto ga nema, je l’ išta rekao, je l’ bio netko s njim, gdje je mogao otići? Ponovio sam izvještaj policiji. Par puta sličnim izjavama drugačijim redoslijedom.
Ušao je u stan kada smo i svi išli doma. Ljeti je to u 21 sat. Zadnje sam vidio upaljeno svjetlo u njegovoj sobi. Njegova soba je bila preko puta mog dnevnog boravka. Imao je zelenu majicu kratkih rukava, kratke plave hlače i bijele tenisice. Sve je bilo kao i obično. Moj najbolji prijatelj bio je doista, doista nizak. Zapravo, bio je toliko nizak da su ga i roditelji zvali Najmanji. Zadnji put sam ga vidio kada se dućan zatvarao. Meni je bilo super da smijem van nakon što su prošla 23 sata. Prvo je izašla njegova mama van i dozivala ga. Zatim je izašao tata, ali on ga nije dozivao. On je bio takav. Onda su izašli svi ostali stanari ulice. I onda je došla policija. Policija je uzela sve podatke, visina, težina, boja kose, očiju, odjeća. Policija je sumnjala na otmicu. Neki su govorili da se negdje sakrio, da imaju loš osjećaj, da je odletio kroz prozor, da će se sigurno vratiti.

Ultrazvukovi su zvučni valovi iznad 20 000 Hz. Radijske postaje odašilju valove na frekvencijama od najmanje 150 000 Hz. Da bi ih ljudsko uho čulo, potreban je poseban aparat za čitanje tih valova. Djeca mogu čuti neke zvukove viših frekvencija, ali oni odrastanjem postaju sve tiši dok potpuno ne nestanu.

Ulica u kojoj je odrastao Najmanji bila je mirna. Iz dućana čula se kasa na blagajni i žamor kupaca. Iznad je živjela gospođa koja je zarađivala pranjem rublja, koje je uvijek prala noću jer je tada struja jeftinija. Na drugom katu živjela je studentica koja je često telefonirala i slušala glasnu glazbu. Ispod obitelji Najmanjeg živio je djed koji je slabo čuo, pa je vijesti gledao na najjače. U stanu najmanjeg, najglasniji je bio Pas. Na katu iznad bio je mamin krojački salon. Na bloku  dvadeset u stanu na prvom katu živio je gospodin koji je mnogo pisao. Ispod je bio prazan stan iz kojeg su se čuli otkucaji zidnog sata i škripa parketa. Ulicom je odjekivala dječja igra.
Najmanji je strast prema strojevima naslijedio od tate koji je radio nešto s papirima. Majka Najmanjeg nikada nije ostavljala samog sa šivaćom mašinom, a sve ostale aparate držala je na višim policama. Najmanji je vrlo rano pokazivao spretnost u rastavljanju aparata. Znao je da se stvari prvo moraju rastaviti, kako bi se onda sastavile nove stvari. Izmišljao je razne aparate i strojeve, pri čemu je često izazivao kratke spojeve. Znao je mnogo toga. Znao je kako složiti stroj za putovanje u prošlost. Ali ne u onu daleku, već onu od par sati. Izumio je i stroj za automatsko spuštanje roleta, koji reagira na tlak u zraku i predosjeća kišu. Za svoje godine je mnogo znao. Znanje je spremao po ladicama.
............
Zvukovi koji se nalaze ispod ljudskog područja čujnosti zovu se infrazvukovi. Njih ljudi ne mogu čuti, ali ih mogu osjetiti strahom i tjeskobom. Neke životinje ih mogu čuti i na taj način predosjetiti potrese i oluje ili komunicirati s ostalim jedinkama svoje vrste.

Oceanolozi su 1989. godine zabilježili zov kita na frekvenciji od 52 Hz, frekvenciji koja je za ostale kitove nečujna. Iako ih ostali kitovi ne mogu čuti, zvukovi se već preko dvadeset godina ponavljaju, a 52 Hz, kako glasi nadimak tog kita, sam plovi Tihim oceanom.

Najmanji

Tjeskoba koja se uvukla u zidove kuće na broju 18 postala je neizdrživa za tatu. Iako kažu da su šutljivije osobe stabilnije, majka je bila puno jača. On je osjećao jaku grižnju savjesti. Naime, te večeri kada je nestao Najmanji, pas je bio posebno nemiran pa ga je otac privezao iza kuće. Kako nije mogao vratiti vrijeme, zavukao se u pseću kućicu. Njegov pas prvo je trebao biti moj pas. No moji roditelji nisu dopustili da se ta hrpa dlaka vucara po kući. Zatim ga je moj najbolji prijatelj sakrio u svojoj sobi. No kada su njegovi roditelji otkrili izvor cviljenja i lajanja, bio je u kazni dva tjedna bez kompjutora, bez televizije, slatkoga i igranja vani. Psa su na kraju zadržali, ali mu nikada nisu dali ime.
............
Energija je snaga koja pokreće rad nekog sustava. Zakon o očuvanju energije kaže da energija ne može nastati ni iz čega ili nestati, već jedino može prijeći iz jednoga oblika u drugi. Kada neko tijelo pada, ono gubi potencijalnu energiju, ali kretanjem dobiva potpuno jednaku količinu kinetičke energije. Zapravo, količina energije u svemiru uvijek je jednaka. Energija se ne može stvoriti niti uništiti.

Moj najbolji prijatelj živio je točno preko puta. U istoj ulici preko puta. U noći nestanka, došlo je do kratkog spoja. Tada sam ga zadnji put vidio. Nakon toga čuo se..., ali je ubrzo nastala tišina. Ipak, roditelji Najmanjeg nisu se znali nositi s njegovim nestankom. Govorilo se da je njegov tata poludio, prolupao. Sudeći prema zvuku šivaće mašine iz majčina salona, ljudi su pretpostavili da je sve ponovno u redu. Dani su prolazili, a zvukovi su se mijenjali, dok jednog dana susjedi nisu prijavili da već četiri dana iz njenog stana dopire glasna glazba s radija. Kada su nasilno ušli unutra, nije bilo nikog. Zapravo, nije bilo ničeg. U tom stanu sada živi starija gospođa. Kratki spojevi se nisu ponovili, a gospođa nema naviku slušati radio.

Tomislav Šoban