FESTIVALIJE

Bugarski dojmovi

74. svjetski festival neprofesijskog filma UNICA (Ruse, 25. kolovoza – 1. rujna 2012)

Na 74. svjetskom festivalu neprofesijskog fima UNICA 2012. koji se održavao u bugarskome gradu Ruseu, hrvatska filmska reprezentacija osvojila je najviše nagrada u konkurenciji 34 nacionalne selekcije, a najboljim je proglašen kratki igrani film Obid, koji sam realizirao u radionici Béle Tarra u sklopu prošlogodišnjeg Splitskog filmskog festivala.

Obid, Ivica Mušan

Ovogodišnje priznanje uvažene struke mi je, kao studentu pete godine filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, iznimna čast i velika motivacija u daljnjem radu.

Vodeći se onom "važno je sudjelovati, a ne pobijediti" bio sam vrlo zadovoljan već samim pozivom u Ruse. Devet dana u društvu filmaša i filmofila iz cijelog svijeta, ali i boravak u dijelu Europe čije socijalističko naslijeđe ostavlja iznimno jak dojam bilo je neprocjenjivo iskustvo. Upravo je karakteristična povijesna baština zapisana na gradskim ulicama bila prvo s čime sam se susreo nakon kraćeg leta Zagreb–Bukurešt.

Moje filmsko putovanje započelo je istoga, prvoga dana festivala, u večernjim satima, svečanim hodom nacionalnih selekcija. Osim što sam bio u prigodi upoznati ostatak hrvatske filmske reprezentacije, ovakav početak manifestacije, koji je pomalo nalikovao onoj olimpijskoj, predstavljao je izvrsnu uvertiru i dao još veći značaj sudjelovanju. Prikazivanje filmova koje je trajalo od jutarnjih pa sve do kasnih večernjih još je jednom potvrdilo visoku razinu organizacije. Međutim, nije samo zbog organizacije bilo zanimljivo i vrlo lagano pratiti cjelodnevni filmski program; stariji filmaši iz raznih dijelova svijeta i filmofili koji dvadeset i više godina prate UNICA-u iz države u državu, čije je iskustvo bilo veliko nadahnuće, bili su idealno društvo u stankama između projekcija. Također, paleta prikazanih filmova nije nikako mogla stolce u kinu ostaviti praznima. Jednako zanimljiva bila su i mišljenja ocjenjivačkoga suda koji je raspravljao nakon filmskih projekcija pred publikom.

Vesla, Zdenko Bašić i Manuel Šumberac

Druženja i razmjena mišljenja kulminirali su na večerama, gdje su se u opuštenoj atmosferi mogle osjetiti samo pozitivne vibracije. Tako je bilo i na jednodnevnom izletu u staru bugarsku prijestolnicu Veliko Trnovo i selo Arabanasi, gdje smo se pobliže upoznali s poviješću zemlje.
Sudeći prema reakcijama filmskih kolega i publike, ali i nagradama koje je osvojila naša reprezentacija, hrvatski nacionalni program bio je izrazito dobro prihvaćen i mogu ustanoviti da prikazivanje nijednog drugog nacionalnog programa nije izazvalo tako dugotrajan i intenzivan pljesak. Treba napomenuti da je naš program uistinu bio sadržajan i obuhvaćao je jako dobre igrane, dokumentarne i animirane filmove, poput filma Vesla Zdenka Bašića i Manuela Šumberca, koji je realizirala Kaskader produkcija iz Zagreba. Iako moram priznati da sam se nakon jako dobrih reakcija publike i ocjenjivačkoga suda nadao zlatnoj medalji, osvajanje nagrade za najbolji film festivala, koja mi je uručena na svečanoj ceremoniji zadnjeg dana festivala, 1. rujna, bilo je više nego što sam se usudio poželjeti. Zapravo nisam imao hrabrosti pomišljati o osvajanju tako značajne nagrade, posebno ako se uzme u obzir cjelokupni program filmova – od amaterskih s izvrsnim konceptom do onih bogato produciranih, nastalih na nacionalnim filmskim akademijama.

Parallel Highways, Rino Barbir

Na festivalu je predstavljena i Južna Koreja kao domaćin UNICA festivala 2013.

Uz nagrađene, hrvatsku selekciju na festivalu UNICA činili su još kratki igrani film Nina, molim te Barbare Vekarić (u produkciji Akademije dramske umjetnosti), eksperimentalni Parallel Highways Rina Barbira (Studio Baranda, Split) i dokumentarni Čistina Vjekoslava Gašparovića (Pulska filmska tvornica), a u jednominutnom programu srebrnu medalju osvojio je film Hoću Bracu Tomislava Starčevića.

Ivica Mušan