Mediji i djeca

HNOS I MEDIJSKA KULTURA ILI ISTINA O MEDIJSKOJ KULTURI U HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA

Eksperimentalni nastavni plan i program za osnovnu školu (poznatiji kao HNOS) proveden je u pet posto osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, to jest u 49 osnovnih škola odabranih 10. lipnja 2005. na temelju javnoga poziva Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, od 13. svibnja 2005.

Prigodom oubora škola za primjenu eksperimentalnoga nastavnog plana i programa posebna pozornost pridana je njihovoj različitosti — gradske škole, škole prigradskih naselja, različitost županija, škole na otocima, što uvjetuje i različitosti glede materijalne opremljenosti, organizacijskih i kadrovskih uvjeta...

U sklopu priprema za provedbu HNOS-a održan je u proljeće 2005. stručni skup nastavnika hrvatskog jezika u čijim se školama provodi HNOS, iz Medijske kulture (Učiteljski fakultet, Savska 77, Zagreb). Voditelj je bio profesor medijske kulture Krešimir Mikić. Osim predavanja za tu prigodu izrađeni su i upitnici za potrebe stručnoga usavršavanja učitelja hrvatskoga jezika u 49 osnovnih škola koje su tijekom školske godine 2005./2006. izvodile eksperimentalni nastavni plan i program obveznih nastavnih predmeta od prvoga do osmoga razreda i izborne nastave informatike od petog do osmog razreda osnovne škole. Stručno usavršavanje osmislila je i provela Agencija za odgoj i obrazovanje.

Odlučili smo objaviti rezultate provedenih upitnika, za koje smatramo da su vrlo korisni, jer oslikavaju stvarno stanje obrazovanosti nastavnika iz toga područja, njihova osobnog interesa za medije i medijsku kulturu, i provedbe nastavnoga plana i programa Medijske kulture u školama.

Upitnike je obradila i poslije ih djelomice rabila za izradu svog diplomskog rada Film i televizija u nastavi Medijske kulture, koji je obranila 26. svibnja 2008, diplomirana učiteljica razredne nastave Irena Dubraja.

Mentor je bio Krešimir Mikić, profesor kolegija Medijska kultura na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

Tri ankete

Situacija je bila ovakva: provedene su (anonimno) i obrađene ankete:

• 1. Vi i mediji — 96 preslika
• 2. Medijska kultura u školi — 93 preslike
• 3. Filmska izražajna sredstva — 89 preslika.

Svaka anketa, kao i pitanja koja sadrži, detaljno je obrazložena neposredno prije početka ispunjavanja. Autor anketa bio je Krešimir Mikić, koji je odabrao i primjere za projekciju vezano uz 3. anketu Filmska izražajna sredstva.

1. Anketa: Vi i mediji

Na temelju prikupljenih podataka iz navedenih upitnika uslijedila je njihova obrada. Pojedina su pitanja statistički obrađena, dok su neka od njih obrađena kvalitativnom analizom. Uz svaku anketu priložen je uzorak anketnoga listića, tablice statističke obrade, opširno pojašnjenje svakog pitanja koje anketni listić sadrži te rezultat njegove obrade, uključujući pitanja obrađena kvalitativnom analizom.

Uzorak anketnog listića Vi i mediji

Anketni listić sadrži 28 pitanja, a odnosi se na poznavanje medija i ulogu medija u životu ispitanika.

1. Koliko ste filmova gledali ove školske godine
a) u kinu:
b) na televiziji:
c) DVD, video:

2. Koje medije najviše pratite (kraj pojedinog medija stavite redni broj koji znači rang-listu):
a) novine c) televiziju
b) radio d) film

3. Bavite li se fotografijom:
a) da b) ne

4. Bavite li se videosnimanjem:
a) da b) ne

5. Vodite li u školi novinarsku grupu :
a) da b) ne

6. Navedite naslov neke nove hrvatske knjige o medijima ili mediju koju ste pročitali :

7. Koji filmski časopis čitate :

8. Čije filmske kritike najradije čitate :

9. Koje hrvatske televizijske emisije smatrate posebno kvalitetnima:

10. Koju adaptaciju književnoga djela smatrate posebno uspješnom u svjetskoj ili hrvatskoj kinematografiji:

11. Po kojem književnom djelu bi trebalo snimiti film ili TV-seriju, po vašem mišljenju:

12. Koji biste film naveli kao primjer primjene boje u filmu:

13. Koji biste film naveli kao primjer za uporabu filmske glazbe:

14. Koju filmsku vrstu preferirate (kraj pojedinog žanra stavite redni broj)
a) komedija e) drama
b) mjuzikl f) povijesni film
c) vestern g) znanstvena fantastika
d) kriminalistički h) navedite sami:

15. Smatrate li da su suvremeni crtani filmovi danas zanimljivi i odraslima:
a) da b) ne

16. Gledate li te filmove:
a) da b) ne

17. Vaši su filmski favoriti:
Hrvatska kinematografija:
Svjetska kinematografija:

18. Koje dnevne novine čitate:

19. Koje tjednike čitate:

20. Koje radiopostaje slušate:

21. Gledate li više (navedite okvirno u posto):
a) javnu televiziju
b) hrvatske nezavisne televizije
c) strane satelitske programe

22. Koliko sati u prosjeku dnevno provodite uz TV-ekran:

23. Koliko bi po vama, kad je riječ o djeci dobi 12-15 godina, oni tjedno mogli posvećivati sati pojedinom mediju:
a) televizija:
b) radio:
c) film (kino, DVD, video, TV):
d) televizija (ostale emisije):
e) strip:
f) internet:
g) računalne igre:

24. Računalne igre su po vašem mišljenju:
a) korisne g) obrazuju
b) agresivne h) informiraju
c) šire spoznaje i) otuđuju
d) potiču maštovitost j) potiču agresiju
e) razvijaju motoriku k) zabavljaju
f) pasiviziraju

25. Treba li u današnje vrijeme povezivati medije i informatiku:
a) da b) ne

26. Značenje medija u Vašem životu ocijenite ocjenom 1-5:

27. Obrazujete li dodatno medijski svoje dijete:
a) da b) ne

28. Koje biste od navedenih karakteristika medija posebno istaknuli:
a) obrazuju f) otuđuju
b) informiraju g) smanjuju maštovitost
c) zabavljaju h) šire tuđe svjetonazore
d) zatupljuju i) potiču agresiju
e) pasiviziraju

Vaša zapažanja

Anketa: Vi i mediji — rezultati obrade podataka

U tablicu su uneseni podaci prema rednom broju ispitanika, a na temelju njihovih odgovora na pojedina pitanja. Pojedina polja nisu popunjena, jer se ispitanici na neka od postavljenih pitanja nisu izjasnili. Na kraju svake kolone izračunat je prosjek dobiven na temelju podataka iz ankete.

Prvo pitanje odnosi se na broj filmova koje su ispitanici gledali tijekom školske godine. Pitanje obuhvaća tri područja: filmovi gledani u kinu, na televiziji, te na DVD-u ili videu. Iako je prethodno bilo objašnjeno da je potrebno izjasniti se brojčano, neki su ispitanici dali opisni odgovor na postavljeno pitanje. U tablicu su uneseni svi brojčani podaci, a izračunavanjem prosjeka dolazimo do ovih spoznaja: prosječno su tijekom školske godine (2005/2006) u kinu pogledali 2 filma, na televiziji 34 filma, dok su na DVD-u, tj. videu, pogledali u prosjeku 12 filmova godišnje. Iz navedenih podataka dolazimo do zaključka da se najviše gledaju filmovi koji su nam ponuđeni u sklopu televizijskog programa, zatim slijede filmovi koje sami odabiremo za gledanje kod kuće na DVD-u ili videu. Najmanje se posjećuju kinodvorane, u prosjeku su u kinima pogledali dva filma godišnje. Velike su oscilacije u odgovorima, primjerice, dok su se neki ispitanici izjasnili kako nisu pogledali u tijeku godine ni jedan film na televiziji, kod nekih ta brojka seže i do zavidnih 250 filmova godišnje! Na temelju opisnih odgovora pojedinaca zakjučujemo da su i oni najviše filmova pogledali na televiziji.

Rangirajući medije prema tome koje najviše prate (redni broj 1 za medij koji najviše prate, redni broj 4 za medij koji najmanje prate), podaci su ovi: od navedenih medija najviše se prati televizija, zatim slijede novine, radio te naposljetku film.

Pitanja poput »Bavite li se fotografijom, video snimanjem?« odnosila su se na bilo koji oblik bavljenja (profesionalno, amaterski). U većini slučajeva odgovori na ta pitanja bili su negativni, što bi značilo da se većina ispitanika ne bavi takvim oblikom medija.

Također većina učitelja u školi ne vodi novinarsku grupu. Dvoje učitelja navelo je da vodi literarnu grupu, dok se dvoje izjasnilo da novinarsku grupu vodi djelomice u sklopu literarne, dramske ili recitatorske skupine.

Na 14. pitanju bilo je potrebno rangirati ponuđene filmske žanrove s obzirom na to koji od njih preferiraju (pored svakog žanra staviti redni broj, s tim da broj 1 označava filmsku vrstu koju najviše preferiraju, a ostali brojevi one vrste koje manje ili uopće ne vole). Žanr koji ispitanici najviše vole je drama, a slijede je komedija, kriminalistički filmovi, povijesni film, vestern, znanstvena fantastika. Od navedenih žanrova najmanje im je drag mjuzikl.

Posljednja vrsta nije navedena, nego se od anketiranih tražilo da sami navedu neki od žanrova koje preferiraju. Svega devet ispitanika navelo je neki od žanrova koji osobno najviše preferira, od toga je dvoje navelo triler, a ostali po jedan i to dječji film, crtani film, akcijski film, pustolovni film i ljubavni film. Jedan ispitanik naveo je da preferira sve ostale žanrove od onih koji nisu bili navedeni u anketi.

Sljedeća dva pitanja odnosila su se na suvremene crtane filmove. Bilo je potrebno zaokružiti odgovor da ili ne, s obzirom na to smataju li da su takvi filmovi zanimljivi odraslima i gledaju li i oni sami te filmove. U prosjeku se učitelji slažu da su suvremeni crtani filmovi danas zanimljivi i za odrasle, te se većina njih izjasnila kako i sami gledaju te filmove.

Kod 21. pitanja od anketiranih se tražilo da navedu okvirno u postocima gledaju li više javnu televiziju, nezavisne televizije ili strane satelitske programe. Statistička obrada pokazala je ove rezultate:

Prosječno se najviše gleda:
javna televizija (60 posto),
nezavisne televizije (32 posto)
strani satelitski programi (8 posto).

Iako je u pitanju navedeno da se brojčano izjasne u postocima, neki od ispitanika zaokružili su onaj program koji najviše prate. Iz tih odgovora saznajemo da se također najviše prati javna televizija. Pojedini učitelji podjednako prate javnu televiziji i nezavisne televizije te strane satelitske programe, iako se većina priklonila na stranu javne televizije, što se očituje iz njihovih odgovora.

Na pitanje koliko sati u prosjeku dnevno provode uz TV-ekran neki su ispitanici naveli odgovore u minutama, dok su ostali naveli broj sati. Zbog lakše obrade u tablici svi su podaci navedeni u minutama. U prosjeku dnevno uz TV-ekran provode 122 minute, što je nešto malo više od dva sata. Uz navedeno pitanje jedan od ispitanika dodao je komentar: »Trudim se što manje provesti u toj praonici mozga«, dok su se dvoje izjasnili da je vrijeme koje provode uz ekran u večernjim satima.

To pitanje obuhvaća dobnu skupinu učenika od 12 do 15 godina. Od ispitanika se tražilo da navedu koliko bi po njihovu mišljenju djeca te dobi mogla tjedno posvećivati sati navedenim medijima: televiziji (odnosi se na film), radiju, filmu (kino, DVD, video, televizija, televiziji (ostale emisije), stripu, intrenetu i računalnim igrama. Obradom podataka i izračunavanjem njihova prosjeka došli smo do ovih spoznaja: prema mišljenju učitelja djeca bi gledanju televizije mogla posvećivati sedam sati tjedno, slušati radio pet i pol sati tjedno, gledati filmove u kinu, na DVD-u, videu ili televiziji pet sati tjedno, dok bi ostale emisije na televiziji koje ne uključuju film mogli pratiti tri sata tjedno. Čitanju stripova, po mišljenju učitelja, djeca bi mogla posvetiti ukupno tri sata tjedno. Primjenu interneta u prosjeku su ograničili na četiri i pol sata tjedno, dok bi četiri sata tjedno djeca mogla provesti igrajući računalne igre. Po mišljenju anketiranih djeca najviše bi vremena mogla posvetiti televiziji, radiju i filmu, a slijedi ih internet i računalne igre. Najmanje vremena, po njihovu mišljenju, djeca bi trebala posvećivati televizijskim emisijama i stripu.

Izdvojili smo u tom kontekstu neka razmišljanja učitelja, jer ih smatramo zanimljivima. Jedan je ispitanik naveo broj sati koje bi djeca tjedno mogla posvećivati pojedinom mediju, ali ne svaki dan svim medijima. Drugi pak smatra da djeca danas premalo čitaju stripove. Neki od najneobičnijih odgovora su da djeca smiju gledati televiziju, filmove, televizijske emisije, slušati radio i čitati stripove koliko žele, beskonačno sati mogu posvećivati internetu, te pratiti navedene medije prema potrebi, jer o tome nema mišljenje. Ove smo odgovore izdvojili zbog toga što smatramo da djeca ne mogu sama odrediti granice kada su u pitanju mediji, a ako im se dopusti pristup prema vlastitom izboru, granica neće ni biti, što im uskraćuje vrijeme koje bi trebali posvetiti učenju i vremenu za igru i druženje. Također znamo koje su prednosti i nedostaci korištenja internetom. Umjesto da mnoge sate posvećuju tom mediju, upravo suprotno, treba ih uputiti u korištenje internetom i svim korisnim sadržajima koje na njemu mogu pronaći. Djeca te dobi nisu izgrađene ličnosti i vrlo brzo mogu odlutati i doživjeti negativne posljedice, o kojima nerijetko čitamo u novinama.

Pitanje 24. odnosi se na računalne igre, vrlo popularne u djece. Od ispitanika se tražilo da zaokruže tvrdnju s kojom se slažu, odnosno da iznesu svoje mišljenje o računalnim igrama. Rezultati su prikazani redoslijedom počevši s tvrdnjom s kojom se najviše slažu:

1. zabavljaju,
2. razvijaju motoriku,
3. razvijaju spretnost,
4. potiču maštovitost,
5. otuđuju,
6. agresivne su i potiču agresiju,
7. korisne su,
8. šire spoznaje,
9. obrazuju,
10. informiraju.

Učitelji se slažu da računalne igre ponajprije služe za zabavu. Na sam vrh ljestvice smjestili su činjenice da te igre razvijaju motoriku i spretnost u djece, što je svakako pozitivna strana, te da potiču djecu na razvijanje mašte. Negativne činjenice smjestili su u sredinu ljestvice, računalne igre otuđuju, djeca ne komuniciraju s okolinom, mnogi se povlače u sebe, zaokupljeni su igrom i većinu slobodnoga vremena provode sjedeći uz računalo, što dovodi do opsesivna igranja, u nekim slučajevima i do ovisnosti. Iako nisu precizirane vrste računalnih igara, nego se misli na računalne igre u globalu, mnogi smatraju da su one agresivne i da potiču djecu na agresivno ponašanje. Donji dio ljestvice ponovno čine pozitivne strane računalnih igara. Manji broj ispitanika smatra da su korisne i šire spoznaje. Najmanji broj ispitanika slaže se da računalne igre obrazuju i informiraju. Neki od navedenih komentara bili su da računalne igre otuđuju od prijatelja i obitelji, da većina igara ponekad potiče agresiju, ali ne sve, kako nisu sve igre iste, ali da među njima postoje one koje su korisne te da su u globalu štetne. Iz toga proizlazi zaključak da bi roditelji trebali znati koje računalne igre djeca igraju te koliko vremena provode igrajući ih (ograničiti vrijeme koje dijete provodi uz računalo).

Treba li u današnje vrijeme povezivati medije i informatiku? Učitelji se u potpunosti slažu s tom tvrdnjom. Tek nekolicina njih smatra da se mediji i informatika ne bi trebali svrstavati u isti rang (svega četiri ispitanika, s obzirom da se dva ispitanika nisu izjasnila).

Od učitelja se tražilo da značenje medija ocijene ocjenom od 1-5, s tim da broj 1 znači malu važnost medija u njihovu životu, dok broj 5 znači vrlo veliku važnost. Prosjek dobiven na temelju njihovih zajedničkih ocijena iznosi 3,5, što znači da mediji imaju zaista veliko značenje u životu ispitanika. Uz ovo pitanje jedan od ispitanika dodao je napomenu: »Hrvatski jezik i mediji trebali bi biti odvojeni. Mediji — poseban predmet.« Medijima smo svakodnevno okruženi, oni su dio suvremenoga života i svakako je nezamislivo da nam uopće ne bi bili važni. Kako je anketa provedena na učiteljima osnovnih škola, mediji su dio školskog programa i svakodnevica u životu učenika, pa tako i učitelja.

Na temelju dobivenih podataka također zaključujemo da učitelji dodatno medijski obrazuju, ne samo učenike u sklopu nastave nego i vlastitu djecu. Također treba uzeti u obzir da pojedinci nemaju vlastite djece ili su njihova djeca premalena da bi ih se medijski obrazovalo ili dovoljno odrasla da se samostalno obrazuju. Neki učitelji smatraju da su njihova djeca ’medijski’ obrazovanija od njih te da djeca obrazuju roditelje (npr. pomažu im u radu na Internetu). Djeci su u današnje vrijeme mediji dostupniji i već u ranom djetinjstvu susreću se sa svim oblicima medija. Mnogim roditeljima u njihovoj su dobi bili dostupni tek televizor, radio i novine, dok su današnjoj mladeži s obzirom na ponudu i velik napredak u tehničkim dostignućima dostupni i oni poput računala, videa, DVD-a, mobitela.

Od navedenih karakteristika medija istaknuli su (redom od karakteristika s kojima se najčešće slažu, prema onima s kojima se manje slažu):

1. informiraju,
2. obrazuju,
3. zabavljaju,
4. otuđuju,
5. šire tuđe svjetonazore,
6. pasiviziraju,
7. potiču agresiju, smanjuju maštovitost.

Iz toga proizlazi zaključak kako je osnovna karakteristika medija da nas informira i obrazuje. Učitelji se slažu kako bi nam mediji trebali služiti za zabavu, ali i da vrlo često otuđuju ljude. Lošije strane medija smjestili su na dno ljestvice, no ipak neki smatraju kako mediji imaju moć da pasivno djeluju na čovjeka te u njemu potiču agresiju i smanjuju maštovitost pojedinca. Složili bi se da su mediji vrlo korisni i ponajprije služe za prijenos informacija, te nas na taj način dodatno obrazuju. Mediji svakako trebaju služiti i za zabavu. Na koji ćemo način iskoristiti ulogu medija ovisi o pojedincu. Ukoliko se medijima koristimo za osobno dodatno obrazovanje i promicanje opće kulture u cjelini, svakako možemo govoriti o njihovim pozitivnim stranama. Smatramo da su upravo mladi ugrožena skupina, jer nemaju izgrađenu osobnost, mlade osobe često se traže, a mediji pružaju širok spektar informacija, kako korisnih, tako i onih negativnih. Znatiželja i samouvjerenost vrlo često u mladeži nadvlada razum, zbog čega bi roditelji i društvo u cjelini trebali uputiti djecu u korištenje medija. Mladi bi sami trebali prosuditi što ih zanima, a roditelji ih uputiti kako se koristiti ponuđenim informacijama, gdje ih pronaći i kako ih iskoristiti na najbolji mogući način.

Pitanja pod rednim brojem 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 17, 18, 19 i 20 obrađena su kvalitativnom analizom, jer je ta tehnika prikladnija zbog toga što se odgovori na ta pitanja mogu lakše izbrojiti i razvrstati nego izmjeriti kao što je slučaj kod statističke obrade podataka.

Od novijih hrvatskih knjiga o medijima ili mediju koji su pročitali najviše učitelja odabralo je udžbenike Krešimira Mikića Medijska kultura 5, 6, 7 i 8, te priručnik za nastavnike za 5, 6, 7. i 8. razred osnovne škole (ukupno 15 ispitanika). Slijede ih knjige Stjepka Težaka Metodika nastave filma, Krešimira Mikića: Film u nastavi medijske kulture, te Ive Škrabala 101 godina hrvatskoga filma (za svaku knjigu odlučila su se po dva učitelja). Neka od navedenih ’knjiga o medijima’ koje su ispitanici naveli u anketi (zanimljivo!) nemaju nikakve poveznice s medijima, nego su prozna djela suvremenih književnica Julijane Matanović i Arijane Čulina.

Od filmskih časopisa 8 posto učitelja čita Zapis, bilten Hrvatskoga filmskog saveza, a slijede ga Hrvatski filmski ljetopis, koji čita 5 posto učitelja, te Hi-Fi choice & home cinema, hrvatsko izdanje (dvomjesečnik) i Hoolywood, magazin za film i video (mjesečnik)*. Od filmskih časopisa izdvojili su i VIDI, iako je to računalni časopis. Kako se svega 16 posto ispitanika izjasnilo o filmskom časopisu koji čitaju, s pravom se možemo upitati što li je s preostalih 84 posto ispitanika koji nisu ponudili odgovor?

Vole ga i djeca: Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika

Kao filmskog kritičara kojega najradije čitaju izdvojili su Nenada Polimca (kritičar u Globusu, Poslovnom dnevniku) te Juricu Pavičića (kritičar u Jutarnjem listu). Njihove kritike čita ukupno 10 posto učitelja. Tri posto učitelja čita kritike Arsena Oremovića, dok se 10 posto ispitanika (za svakoga kritičara po 2 posto) odlučilo za Alda Paquolu, Dražena Ilinčića, Petra Krelju, Živorada Tomića i Tomislava Kurelca. Među navedenima su još i Kosanović, Boko, Rubeša, Starčević, Turković i Heidl (ukupno 6 posto). Pojedini učitelji (11 posto) izjasnili su se kako čitaju kritike, ali nisu naveli autore, nego časopise u kojima ih čitaju, i to Globus, Feral Tribune, Jutarnji list, Studio, Vjesnik, tjedni prilog dnevnog lista te Obzor. Pet posto navelo je da čita kritike, ali ne pamti imena autora, dok 2 posto sluša filmske kritike na televiziji (od emisija izdvojili su Pola ure kulture) ili u radioemisijama. Jedan od ispitanika napisao je da procjenjuje sam na temelju razgovora s prijateljima. Četrdeset osam posto ispitanika nije odgovorilo na postavljeno pitanje.

Hrvatske televizijske emisije koje učitelji smatraju posebno kvalitetnima informativne su emisije, i to Latinica (16), Dnevnik (10), Otvoreno (9), Brisani prostor (10), Nedjeljom u 2 (7), Tv kalendar (2), Globalno sijelo (2), Drugi format (2). Slijede ih dokumentarne emisije za koje se odlučilo trideset četvero ispitanika. Emisije o kulturi gleda dvoje učitelja, za emisiju Pola ure kulture izjasnilo se pak dvadeset dvoje učitelja, a za emisiju Škrinja troje učitelja. Znanstvene emisije kvalitetnima smatra troje učitelja, a znanstvenu emisiju Na rubu znanosti osam učitelja. Šest učitelja kvalitetnima smatra odgojno-obrazovne emisije, dok dječje emisije kvalitetnima smatra dvoje učitelja (izdvojili su emisiju Žutokljunac). Osam učitelja smatra da su kvalitetne putopisne emisije, dok reportaže kvalitetnima smatra tek jedan od anketiranih. Za sportske emisije odlučila su se dva ispitanika. Od kvizova koje smatraju kvalitetnima naveli su: Tko želi biti milijunaš?, Kviskoteka, Upitnik, te Najslabija karika. Iako se to od njih nije tražilo, neki ispitanici naveli su urednike i voditelje čiji rad smatraju kvalitetnim — Đelo Hadžiselimović, Goran Milić, Stipe Božić te Mirjana Rakić.

Apsolutni hit: Gospodari prstenova Petera Jacksona

Na prvo mjesto prema izboru učitelja, a odnosi se na adaptaciju književnog djela koju smatraju posebno uspješnom u svjetskoj ili hrvatskoj kinematografiji, smjestili su književno djelo Breza Slavka Kolara, za koju se odlučilo 47 učitelja. Slijede je djela Gospoda Glembajevi (26 učitelja), drama Miroslava Krleže iz 1929, koju je uspješno ekranizirao, kao TV-seriju, redatelj Antun Vrdoljak, a vrlo je popularna i kao kazališna predstava, jedan od najgledanijih filmova u hrvatskoj povijesti Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika iz 1970. snimljen prema Dnevniku malog Perice (22 učitelja), roman U registraturi — djelo Ante Kovačića iz 1888. adaptirano u TV-seriju od devet epizoda iz 1976. (10 učitelja) te Ana Karenjina — najpoznatije djelo ruskoga pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, koje je prvu visokobudžetnu ekranizaciju doživjelo 1933. (10 učitelja). Od stranih adaptacija književnog djela najviše ispitanika (13) izdvojilo je epski fantastični roman Gospodar prstenova pisca J. R. R. Tolkiena, čija je ekranizacija povjerena redatelju Peteru Jacksonu. Djelo je prikazano kao trilogija. Od hrvatskih adaptacija književnih djela ispitanici uspješnima smatraju Smogovce, Vlak u snijegu, Družbu Pere Kvržice, Prosjake i sinove, Svoga tijela gospodar, a od svjetskih adaptacija Romea i Juliju, Jadnike, Prohujalo s vihorom, Ime ruže, Dnevnik Bridget Jones, Doktora Živaga, Zelenu milju te filmske adaptacije djela Agathe Christie.

Književno djelo po kojem bi trebalo snimiti film ili TV-seriju, prema mišljenju ispitanika, roman je Marije Jurić Zagorke Grička vještica (7 posto ispitanika). Također se slažu kako bi trebalo ekranizirati djela Zlatarevo zlato Augusta Šenoe (3 posto), djelo Trojica u Trnju Pavla Pavličića (3 posto), te djelo Dvori od oraha pisca Jergovića (3 posto). Gotovo polovica ispitanika nije se izjasnila na to pitanje (43 posto ispitanika).

Film koji je najveći broj ispitanika (4 posto) naveo kao primjer za primjenu boje u filmu film je Breza redatelja Ante Babaje. Slijede filmovi Schindlerova lista, epska drama Stevena Spielberga, američka ljubavna drama i film katastrofe Titanic redatelja Jamesa Camerona, Zameo ih vjetar, američka ljubavna povijesna drama Victora Fleminga, te Crveni balon Alberta Lamorissa. Svaki od filmova navelo je po 3 posto ispitanika. Pedeset i dva posto ispitanika nije navelo primjer.

Među filmovima koje su ispitanici naveli kao primjer za uporabu filmske glazbe dominira hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli te od stranih filmova Doktor Živago. Slijede ih klasični vestern Točno u podne, kultni epski vestern Bilo jednom na Divljem zapadu, ljubavna drama Ptice umiru pjevajući, krimidrama Treći čovjek, te muzička drama Amadeus. Trideset i četiri posto ispitanika nije se izjasnilo.

U zagradama je naveden postotak ispitanika koji su se odlučili za taj film.

Filmski favoriti (hrvatska kinematografija)

1. Tko pjeva zlo ne misli (20%)
2. Gospoda Glembajevi (7%)
3. Duga mračna noć (5%)
4. Breza (4%)
    Kako je počeo rat na mom otoku (4%)

36% ispitanika nije se izjasnilo koji su im filmski favoriti.

Filmski favoriti (hrvatski redatelji)

1. Antun Vrdoljak
2. Vinko Brešan
3. Dalibor Matanić
Zrinko Ogresta
4. Krešo Golik

Filmski favoriti (glumci)

1. Filip Šovagović
2. Boris Dvornik
Ivo Gregurević

Filmski favoriti (svjetska kinematografija)

1. Kum (4%)
   Kišni čovjek (4%)
   Prohujalo s vihorom (4%)
2. Schindlerova lista (3%)

36% ispitanika nije se izjasnili koji su im filmski favoriti.

Filmski favoriti (svjetski redatelji)

1. Alfred Hitchcock — američko-britanski filmski redatelj
2. Pedro Almodovar — španjolski filmski redatelj
3. James Cameron — američki filmski redatelj
Stephen Spielberg — američki filmski redatelj
Ridley Scott — britanski filmski redatelj
Francis Ford Coppola — američki filmski redatelj
Roman Polanski — poljski (?) filmski redatelj
Pjer Žalica — bosanski filmski redatelj

Najčitanije dnevne novine (prema izboru ispitanika)

U zagradi je naveden %tak čitatelja.

1. Jutarnji list (64%)
2. Večernji list (28%)
3. 24 sata (11%)
4. Slobodna Dalmacija (10%)
5. Novi list (7%)
6. Vjesnik (3%)
7. Glas Istre (2%)
8. Glas Slavonije (1%)

7% ispitanika nije se izjasnilo čita li dnevne novine i koje, 6% ispitanika izjasnilo se da povremeno čita dnevne novine, dok 32% ispitanika čita više od jednih novina dnevno.

Najčitaniji tjednici (prema izboru ispitanika)

U zagradi je naveden postotak čitatelja.

1. Globus (22%)
2. Glorija (19% / 2% povremeno)
3. Nacional (11%)

Časopise za kulturu Vijenac (dvotjednik) čita 4% ispitanika, Zarez (dvotjednik) 2% ispitanika, dok Hrvatsko slovo (tjednik) čita samo 1% ispitanika. Tek jedan ispitanik naveo je da čita Školske novine.

34% ispitanika nije navelo niti jedan tjednik, dok se 2% ispitanika izjasnilo kako ne čitaju tjedne novine. Više od jednih tjednih novina čita 24% ispitanika.

Najslušanije radiopostaje (prema izboru ispitanika)

U zagradi je naveden postotak slušaoca.

1. Radio Zagreb (17%)
2. Hrvatski katolički radio (15%)
   Otvoreni radio (15%)
3. Radio 101 (10%)
4. Hrvatski radio (9%)
   Narodni radio (9%)
5. Radio Sljeme (8%)

Od lokalnih radiopostaja najslušaniji su Radio Split i Radio Rijeka.

9% ispitanika nije se izjasnilo ni za jednu radiopostaju, dok se 2% izjasnilo kako ne sluša radio. Više od polovice ispitanika (56%) sluša nekoliko radiopostaja.

Nakon što su popunili anketna pitanja, od učitelja se tražilo da zapišu zapažanja vezana uz anketu ili općenito o medijima i medijskoj kulturi u školi. Prenosimo neka od njihovih zapažanja:

O anketi

»Previše pitanja! Ne mogu se sjetiti svih odgovora, pa sam pisala prvo što mi je palo na pamet, tako da ću se poslije u mislima nadopuniti i korigirati.«
»Baš mi je drago zbog ove ankete!«
»Pitanja nisu dovoljno jasna ni jednoznačna!«
»Anketa je naporna!«
»Anketa je napravljena ozbiljno, no rješavana je u ozračju koje onemogućuje bilo kakav ozbiljni razgovor, tj. promišljanje.«
»Anketa nije jednoznačna-pr. pitanje 28 nikako ne može ponuditi sve odgovore u ’istom košu’«.
»Bili smo preumorni da bismo rješili anketu kako treba.«

Hit među videoigrama: Simsi

Iz odgovora saznajemo kako učiteljima postavljena pitanja nisu bila jasna i smatraju da nisu jednoznačna, iako je ispunjenju ankete prethodilo objašnjenje svakoga pitanja koje anketni listić sadrži. Što se tiče 28. pitanja, odgovori koji su ponuđeni se razlikuju, ali zato su i bili ponuđeni jer se i mišljenja razlikuju (svaki od ispitanika izadabire one tvrdnje s kojima se slaže). Što se napornosti ankete tiče, svaki je komentar suvišan, jer anketa oduzima svega desetak minuta vremena, iako je i to za neke napor. Anketa je provedena u vrijeme stručnog usavršavanja učitelja, gdje su učitelji trebali steći nova znanja ili produbiti postojeća. S druge strane, učitelji se slažu kako im je potrebno dodatno usavršavanje, jer im nedostaje znanja. U svakom slučaju kontradiktorno!

O medijskoj kulturi u školi

Učitelji se slažu da mediji zaslužuju posebnu pozornost, te da bi se medijska kultura trebala odvojiti od nastave hrvatskoga jezika i postati zaseban predmet (ponuđen kao izborni predmet u školama). Također smatraju kako je medijska kultura nedovoljno zastupljena u osnovnoj školi te kako učitelji hrvatskoga jezika nisu u mogućnosti prenijeli sve potrebno znanje, jer im i samima nedostaje, te da bi trebali biti dodatno educirani, što se odnosi i na fakultetske profesore, za koje smatraju da nisu dovoljno upućeni u znanja o medijskoj kulturi.

O utjecaju medija na život

Učitelji su svjesni svih pozitivnih strana medija, ali isto tako napominju kako u svemu treba znati granicu. Smatraju kako se gledajući filmove otuđujemo te da bi željeli manje filmova koji potiču na agresiju. Što se tiče djece, smatraju kako ne čitaju te mnogo vremena provode u zatvorenom prostoru. Trebali bi biti pod nadzorom dok su u kontaktu s medijima, kako bi im se ponudili kvalitetni sadržaji.

2. Anketa: Medijska kultura u školi

Uzorak anketnog listića Medijska kultura u školi

Ovaj anketni listić sadrži 20 pitanja, a odnosi se na provođenje medijske kulture u nastavi.

Medijska kultura u školi

1. Koliko ste školskih sati prošle školske godine posvetili medijskoj kulturi?

2. U kojem razredu najviše radite medijsku kulturu:
a) 5. razred d) 8. razred
b) 6. razred e) u svim razredima
c) 7. razred podjednako

3. Nastava medijske kulture:
a) veseli me
b) odradim je zato što moram
c) učenici to vole
d) nema tehničkih uvjeta za rad

4. Kojem mediju dajete prioritet u nastavi medijske kulture:
a) novine e) strip
b) radio f) internet i drugi novi
c) televizija mediji
d) film

5. Razgovarate li s učenicima o novim filmovima u kinima, o novim DVD ili videonaslovima, o televizijskom programu:
a) da c) ponekad
b) ne d) redovito

6. Uključujete li u nastavu medijske kulture nove filmove i nove TV-emisije :
a) da
b) ne

7. Koju tehničku potporu imate u školi za izvođenje nastave medijske kulture :
a) videoprojektor
b) televizor
c) video
d) DVD reproduktor
e) kućno kino
f) kamkorder
g) digitalni fotografski aparat
h) stolno računalo
i) prijenosno računalo

8. Rukujete li osobno tehnikom:
a) da b) ne

9. Posjeduje li škola zbirku filmova za nastavu medijske kulture:
a) da b) ne

10. Nabavljaju li se novi DVD/video naslovi:
a) da b) ne

11. Smatrate li da bi za nastavu medijske kulture trebalo snimiti nove nastavne filmove ili multimedijske sadržaje:
a) da b) ne

12. Postoji li u vašoj školi medijska dvorana ili se nastava medijske kuture odvija u razredu (opišite situaciju):

12. Rednim brojevima od 1-7 iznesite svoje iskustvo i mišljenje koji mediji u djece zauzimaju pojedino mjesto s obzirom na interes (pojedini mediji mogu zauzeti isto mjesto na rang-listi dječjeg interesa):
a) novine e) film
b) radio f) internet
c) televizija g) računalne igre
d) strip

13. Smatrate li da strip, kazalište pripadaju u područje medijske kulture:
a) da
b) ne

14. Slažete li se da bi digitalna fotografija trebala poslužiti kao dio vizualne medijske kulture:
a) da
b) ne

15. Mislite li da bi u školi trebala djelovati videodružina kao oblik medijskog izražavanja:
a) da
b) ne
c) u našoj školi već djeluje

16. Bili ste u Medijskoj školi u Trakošćanu (sada se održava u Varaždinskim Toplicama):
a) jesam
b) nisam

17. Obnavljate li fond knjiga iz medijske kulture u školskoj knjižnici:
a) da b) ne

18. Što mislite koliko stoji osnovna tehnička potpora potrebna za održavanje nastave medijske kulture (videoprojektor, DVD, video, kućno kino):
a) 5.000 kn d) 20.000 kn
b) 10.000 kn e) 30.000 kn
c) 15.000 kn

19. Treba li današnjem nastavniku hrvatskog jezika dodatno usavršavanje u području medijske pedagogije:
a) da b) ne

20. Kako gledate na prijedlog o medijskoj kulturi kao zasebnom predmetu:
a) poupirem
b) ne slažem se
c) ima mnogo važnijih područja koja zaslužuju biti posebnim predmetom u školi

Vaša zapažanja

Medijska kultura u školi — rezultati obrade podataka

Tijekom školske godine, prema podacima sudionika ankete, učitelji su u prosjeku održali 12 sati medijske kulture.

Najveći broj učitelja (64 posto) izjasnio se da medijsku kulturu radi podjednako u svim razredima. Moramo uzeti u obzir kako neki od ispitanika ne predaju hrvatski jezik u svim razredima, nego neki od njih predaju u po dva razreda (npr. 5. i 7. razredi, odnosno 6. i 8. razredi), što se očituje iz odgovora o broju sati koje su održali tijekom godine. Gledajući podatke prema razredima 23 posto učitelja izjasnilo se da u 5. razredu najviše sati posvećuje medijskoj kulturi, u 6. razredu 15 posto učitelja, dok se medijskoj kulturi 9 posto učitelja jednako posvećuje u 7. i 8. razredima.

Nastavu medijske kulture, prema mišljenju 54 posto učitelja, učenici prvenstveno vole, 39 posto učitelja izjasnilo se da za nastavu medijske kulture nema dovoljno tehničkih uvjeta za provođenje; 30 posto učitelja veseli nastava medijske kulture, dok 20 posto učitelja odrađuje nastavu medijske kulture zato što mora. Više od trećine ukupnog broja ispitanika izjasnilo se kako nema tehničkih uvjeta za rad, što je poražavajući podatak, jer se u takvim uvjetima ne može ni očekivati kvalitetno provođenje nastave medijske kulture.

Film je medij kojem najveći broj učitelja (67 %) daje prioritet u nastavi medijske kulture. Slijede ga strip (42 %), televizija (25 %), novine (18 %), te podjednako radio (10 %) i Internet (10%). Neki od učitelja daju podjednak prioritet većem broju medija.

Devedeset sedam posto učitelja razgovara s učenicima o novim filmovima u kinima, novim DVD ili videonaslovima, o televizijskom programu; 70 posto to radi ponekad, dok redovito razgovara svega 5 posto učitelja. Tri posto učitelja ne razgovara s učenicima o novim filmovima ili televizijskom programu; 53 posto učitelja ne uključuje u nastavu medijske kulture nove filmove i nove TV-emisije, dok neki uključuju rijetko, kad ih uspiju nabaviti ili to rade ponekad, po potrebi.

Na pitanje o tehničkoj podršci koju imaju u školi za izvođenje medijske kulture učitelji su izdvojili ove (od najčešće prema najrjeđoj tehničkoj potpori):

1. televizor
2. video
3. digitalni fotografski aparat
4. stolno računalo
5. videoprojektor
6. DVD reproduktor
7. prijenosno računalo
8. kućno kino
9. kamkorder

83 posto učitelja osobno rukuje tehnikom.

67 posto ispitanika izjasnilo se kako njihova škola posjeduje zbirku filmova za nastavu medijske kulture, ali se istovremeno ne nabavljaju novi DVD/videonaslovi. Svega 28 posto učitelja potvrdilo je kako njihova škola nabavlja nove naslove. Stoga 95 posto ispitanika smatra kako bi za nastavu medijske kulture trebalo snimiti nove nastavne filmove ili multimedijske sadržaje.

Od učitelja se tražilo da se izjasne postoji li u njihovoj školi medijska dvorana ili se nastava medijske kulture odvija u razredu, te da opišu situaciju u kojoj se nastava odvija. Pitanje je obrađeno kvalitativnom analizom, a rezultati obrade su ovi:

71 % učitelja izjasnilo se kako se nastava medijske kulture odvija u razredu ili u učionici za hrvatski jezik, dok se 8 % njih nije izjasnilo. Učionice su uglavnom opremljene televizorom i video ili DVD-playerom. Učitelji problem vide u zastarjeloj tehnici, starim i istrošenim kasetama s filmovima, televizori su često malih dimenzija ekrana, tako da učenici koji ne sjede u prvom redu slabo vide. Također nisu sve učionice opremljene tehnikom te često one učionice u kojima se nalazi tehnika budu zauzete, zbog čega učenici, a i učitelji ostanu zakinuti. Četrnaest posto učitelja nastavu medijske kulture povremeno održava i u knjižnici škole. Problem nastaje kada se radno vrijeme knjižnice ne poklapa sa smjenom u kojoj se nastava održava (u školama u kojima se nastava održava u dvjema smjenama). Po jedan ispitanik izjasnio se kako se nastava medijske kulture održava u informatičkoj učionici, zbornici ili auli škole. Jedan ispitanik naveo je kako ponekad gostuju u medijskoj dvorani u sklopu gradske knjižnice. Prema riječima jednog od ispitanika, u školi imaju novu medijsku dvoranu koja se slabo upotrebljava jer je premala, dok je u jednoj od škola medijska dvorana tada bila u izgradnji.

Iskustvo i mišljenje učitelja o tome koji mediji zauzimaju u djece pojedino mjesto s obzirom na zanimanje (od najvećeg do najmanjeg interesa) :

1. računalne igre
2. internet
3. film
4. televizija
5. radio
7. novine

Mišljenja oko toga pripadaju li strip i kazalište u područje medijske kulture podijeljena su. Polovica ispitanika izjasnila se kako se slaže s tom tvrdnjom, dok se druga polovica izjasnila kako se s tim ne slaže.

87 posto učitelja slaže se kako bi digitalna fotografija trebala poslužiti kao dio vizualne medijske kulture.

84 posto učitelja misli kako bi u školi trebala djelovati videodružina kao oblik medijskog izražavanja, dok se svega 8 posto učitelja izjasnilo kako u njihovoj školi videodružina već djeluje.

Samo 9 posto učitelja navelo je kako je bilo u Medijskoj školi u Trakošćanu. 91 posto njih nije posjetilo tu Medijsku školu, ali su isto tako neki od njih izrazili žaljenje zbog toga, te su se izjasnili kako bi je voljeli posjetiti.

7 posto učitelja izjasnilo se kako njihove škole obnavljaju fond knjiga iz medijske kulture u školskoj knjižnici.

Najviše ispitanika izjasnilo se kako osnovna oprema potrebna za održavanje nastave medijske kulture (videoprojektor, DVD, video, kućno kino) iznosi između 10.000 i 15.000 kuna.

Da današnjem nastavniku hrvatskog jezika treba dodatno usavršavanje u području medijske pedagogije smatra 92 % anketiranih učitelja.

Prijedlog o medijskoj kulturi kao zasebnom predmetu podupire 87 posto učitelja, 9 posto ih se ne slaže s tim prijedlogom, dok 3 % smatra kako ima mnogo važnijih područja koja zaslužuju biti posebnim predmetom u školi.

Nakon završetka ankete učitelji su mogli iznijeti svoja zapažanja, što su neki od njih i učinili. Neka od zapažanja odnose se na dodatno usavršavanje učitelja, gdje se oni slažu kako im je potrebno dodatno školovanje na području medijske kulture i medijske pedagogije. Neki od učitelja žele medijsku kulturu kao zaseban predmet u školama, i to kao izborni predmet. Smatraju kako je predmet hrvatski jezik opsežan i zahtjevan te da nemaju dovoljno vremena kvalitetno se baviti medijima. Smatraju kako bi ih odvajanje medijske kulture od hrvatskog jezika rasteretilo. Učitelji također smatraju kako nisu dovoljno stručni da provode nastavu medijske kulture te da bi taj predmet trebali predavati osposobljeni stručnjaci, jer oni sami nisu dovoljno educirani na tom području (neki od njih ne znaju rukovati ni tehnikom). S obzirom na tehničku opremljenost škola učitelji smatraju kako bi uz dobru opremljenost mogli lakše i učinkovitije održavati nastavu medijske kulture te da im upravo nedostatak nastavnih sredstava i pomagala onemogućuje temeljitiji rad.

3. Anketa: Filmska izražajna sredstva

Na primjeru filma, popularnoga medija, zastupljena i u drugim medijima, koji sadrži i druge medije (umjetnosti), te se najviše obrađuje u nastavi na učiteljskim fakultetima, a nekad i filozofskom, željelo se ustanoviti koliko učitelji poznaju medij filma.

Od učitelja se tražilo da odgovore na pitanja nakon projekcije odabranih primjera. Pitanja za odabrane primjere glasila su: Koje izražajno sredstvo uočavate u ovom primjeru? ili: Što ste posebno zapazili u ovom primjeru, kad je riječ o filmskim izražajnim sredstvima?

Filmska izražajna sredstva — odabrani primjeri

1. primjer: od scene 1 do scene 6 (Barry Lindon, Stanley Kubrick, 1975): zumiranje
2. primjer: scena 8 i 9 (Goli u sedlu, Dennis Hooper, 1969): pokret kamere — vožnja kamere
3. primjer: scena 10 (Crni Petar, Miloš Forman, 1963): montaža i off-zvuk
4. primjer: scena 14 (Do posljednjeg daha, Jean Luck Godard, 1960): skokovita montaža i izmjena krupnih planova
5. primjer: scena 16 (Građanin Kane, Orson Welles, 1941): pokret kamere — kranski pokret i kontrastno svijetlo
6. primjer: scena 26, 27 i 28 (Konopac, Alfred Hitchcock, 1982): nevidljivi rez i jedan kadar
7. primjer: scena 29 (Bilo jednom na Divljem zapadu, Sergio Leone, 1968): subjektivni kadar, krupni plan i vožnja kamere
8. primjer: scena 20 (Trči, Lola, trči, Tom Tykver, 1998): vožnja kamere prema naprijed i statičan kadar
9. primjer: scena 25 (Istrebljivač, Ridley Scott, 1982): montaža u prizoru razgovora
10. primjer: scena 30 (Točno u podne, Fred Zinnemann, 1952): vožnja kamere na kranu, gornji rakurs i total

Uzorak anketnog listića »Filmska izražajna sredstva«

FILMSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
(odgovorite na postavljeno pitanje nakon projekcije odabrana primjera)

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Filmska izražajna sredstva — rezultati obrade podataka

Podaci su obrađeni kvalitativnom analizom na uzorku od 89 ispitanika. Rezultati obrade prikazani su prema rednom broju pitanja.

1. Nakon projekcije scena 1-6 učitelji su trebali zapaziti kako je filmsko izražajno sredstvo koje se upotrebljavalo prigodom snimanja tih scena zumiranje. Od ukupnog broja ispitanika (89) njih pet napisalo je kako je riječ o zumiranju.
2. Scene 8 i 9 snimane su kamerom u pokretu te je kao izražajno sredstvo trebalo upisati vožnja kamere. To je učinilo svega sedam učitelja.
3. U sceni 10 vidljiva je montaža i off-zvuk kao izražajno sredstvo. Montažu nije izdvojio ni jedan od sudionika ankete, dok su off-zvuk napisala četiri ispitanika.
4. U sceni 14 vidljiva je skokovita montaža, koju nije izdvojio niti jedan ispitanik. Izmjenu kadra napisala su tri ispitanika, dok je krupni plan uočilo devetnaest ispitanika.
5. Pokret kamere na kranu vidljiv je u sceni 16. Sedam ispitanika uočilo je pokret kamere, iako ni jedan od njih nije napisao kako je riječ o kranskom pokretu. Kontrasno svjetlo vidljivo je kroz scene grmljavine, a bljesak nam daje sliku svijetlo-tamna kontrasta. Devet ispitanika uočilo je kontrasno svjetlo, dok su ostali uglavnom izdvojili svjetlosne i zvučne efekte.
6. Za scene 26, 27 i 28 karakterističan je jedan kadar i nevidljivi rez, gdje se jedna scena nastavlja na drugu uz privid neprekinute scene. Nevidljiv rez kao filmsko izražajno sredstvo nije izdvojio ni jedan od ispitanika, dok su trideset dva ispitanika uočila kako je riječ o jednom kadru.
7. Subjektivni kadar, krupni plan i vožnja kamere izražajna su sredstva koja su korištena u sceni 29. Da je riječ o subjektivnom kadru uočila su svega tri ispitanika, dok je krupni kadar uočilo tridesetdevet ispitanika. Vožnju kamere izdvojila su dvadeset sedam ispitanika.
8. U sceni 20 učitelji su trebali uočiti kako kamera prilikom snimanja najprije vozi prema naprijed, a zatim je statična. Vožnju kamere uočilo je petnaest ispitanika, a njezinu statičnost njih devet.
9. Scena 25 prikazuje dijalog između dviju osoba, za koji je karakteristična montaža u prizoru razgovora. Nitko od ispitanika nije izdvojio montažu kao izražajno sredstvo u ovoj sceni.
10. Scena 30 snimljena je vožnjom kamere na kranu, što je uočilo dvanaest ispitanika. Da je riječ o gornjem rakursu, prepoznalo je trideset devet ispitanika, a total plan devetnaest ispitanika. Dvadeset pet ispitanika navelo je kako je riječ o ptičjoj perspektivi.

Učitelji koji su sudjelovali u ovoj anketi pokazali su nedovoljno znanje o filmskim izražajnim sredstvima. Vrlo često su u anketi opisivali događaje ili neke detalje iz inserata koji su se prikazivali, navodeći ih pod filmska izražajna sredstva. Ova anketa zaista je pokazala kako bi se sadašnji učitelji i oni koji će to tek postati trebali dodatno obrazovati na području medijske kulture, uostalom i sami su izrazili želju i potrebu za istim. Od učenika očekujemo znanje, ali kako im ga prenijeti kad nam i samima nedostaje? Učiteljima bi se trebalo omogućiti dodatno usavršavanje na području medijske kulture, kako bi se stečeno znanje bolje i kvalitetnije prenijelo učenicima. Osim stručnih seminara koje je nužno uvesti, velik problem je i loša tehnička opremljenost škola. Za kvalitetnu nastavu medijske kulture, osim znanja, nedostaju tehnička pomagala, koja su u većini škola nedostatna te u lošem stanju, dotrajala. Iako su pomaci vidljivi, potrebno je dodatno ulaganje u obrazovanje i na tom području.

S tim porukama i završavamo prikaz ovog istraživanja.

Irena Dubraja - Krešimir Mikić