Mirko Piv­če­vić: SNI­MA­TELJ­SKI RAD U FIL­MU "TA DIV­NA SPLIT­SKA NOĆ"

Negativ i laboratorij

Tražio sam visokoosjetljiv crno-bijeli negativ kako bih lakše snimao noću. Razmišljao sam o crno-bijelom filmu Kodak, koji je jedini bio dostupan u Hrvatskoj i s kojim sam već radio. Bolji izbor našao sam u filmovima Ilford i Fuji. Ti proizvođači imaju odlične crno-bijele negative, mnogo veće osjetljivosti od Kodaka. Nisam uspio dobiti informaciju mogu li se neki od njih dobiti pakirani u velikim rolama. Realni izbor negativa bio je ipak producentov, od kojega sam dobio kutiju negativa Orwo, uz molbu da ga testiram jer je to jedini materijal koji smo si mogli priuštiti. Mislio sam da se već dugo ne proizvodi.

Crno-bijeli pankromatski film2 Orwo NP 27, osjetljivosti ISO 400, pamtim iz svojih početničkih dana bavljenja fotografijom. Efke, domaćega proizvođača Fotokemike i i istočnonjemački Orwo bili su jedini crno-bijeli filmovi koji su se nekad mogli kupiti u Splitu, gdje sam i odrastao. Orwo NP 27 pamtim po njegovoj specifičnoj ljubičastoj podlozi, izrazito velikom zrnu i slici male konturne oštrine. Na osnovi svoje prve probe htio sam vidjeti postoje li još isti problemi. Zbog uobičajenih problema miješanja crno-bijelih kemikalija za potrebe izrade pozitiva sve probe gledao sam kopirane na pozitivu u boji.

Krupni planovi

Krupni planovi doimali su se neobično dobro, jako zrnati, ali i jako oštri. Veliko zrno stvaralo je osjećaj tmurne i 'prljave' slike. Najviše sam ga zapažao u svijetlim dijelovima slike gdje sam tonski imao snimljena lica. Zrnatost je lica činila prljavima, a tako snimljena dobro su predstavljala izgled lika opisana u scenariju. 'Prljav' izgled lica držao sam prvim dobrim elementom izgleda fotografije u filmu.

U širokim i srednjim planovima gubio se osjećaj oštrine, slika je djelovala kao da je podvrgnuta velikom uvećanju, najsličnije onom iz 16 milimetarskoga negativa. Zbog takvih problema radije bih snimao na novim i usavršenim negativima u boji jer je to očit primjer prestanka tehnološkog razvijanja crno-bijelih emulzija. No, tada sam na taj problem počeo gledati kao na nešto što moram iskoristiti isključivo kao prednost, nikako kao grešku.

Široki i srednji planovi

Pankromatski negativ Orwo slabije je osjetljiv na svjetlo većih valnih dužina pa u radu s umjetnom rasvjetom (3200°K) osjetljivost negativa pada s ISO 400 na ISO 250. Morao sam paziti na postavljanje osjetljivosti na svjetlomjeru ovisno o izboru rasvjete. Zbog produkcijskih uvjeta morao sam raditi kombinirajući rasvjetu temperature boje3 3200° K i 5600°K.

Velik problem bilo mi je postavljanje i gledanje obojenoga svjetla, koje sam morao zamišljati kao crno-bijelo. Kako bih olakšao pretvaranje slike u boji u crno-bijelu, koristio sam se filterom panglas4, koji proizvodi Agfa. Jakom žuto-zelenom bojom taj filtar eliminira ostale boje i daje gotovo realan osjećaj gledanja crno-bijele slike.

Nekada sam radeći s crno-bijelim negativom znao istodobno rabiti dva razvijača. Kao prvi rabio sam spori, metolski, koji je razvijao polutonove, dok sam drugim, hidrokinonskim, podizao osjetljivost i utjecao na kontrast. Tako sam i u probama negativa Orwo za ovaj film želio eksperimentirati s razvijačima negativa. Nažalost, nisam mogao utjecati na izbor razvijača jer je produkcijski uvjetovan laboratorij radio isključivo s Kodakovim D-76 razvijačem. Receptura kemijskog sastava D-76 (metol-hidrokinon-boraks) čini ga polutonskim i sitnozrnatim razvijačem. Negativ Orwo razvijen u tom razvijaču nudi širok izbor polutonova i dobro zacrnjenje. Usporedno sam napravio i probu podizanja osjetljivosti na ISO 800. Ono što sam dobio pokazalo se potpuno neuporabljivim jer je velika zrnatost dodavala dojam 'mekoće' i neoštrine slike.

Mirko Pivčević