Mirko Piv­če­vić: SNI­MA­TELJ­SKI RAD U FIL­MU "TA DIV­NA SPLIT­SKA NOĆ"

Kako snimiti ovakav film?

Posljednjih godina najviše snimam reklamne spotove, što mi je omogućilo da u produkcji i postprodukciji iskušam jako mnogo tehnike, osobito one vezane uza sliku. Radeći u telekinima rabio sam najsuvremenije uređaje za koloriranje slike. Tako sam stekao znanje o mogućnostima digitalne manipulacije slikom. Danas digitalna obrada slike postaje standard u postprodukciji filmova cijeloga svijeta.

Fotografija u filmu više ne može zadovoljiti visoke svjetske standarde ako je ograničena na mogućnosti kakve nudi standardni laboratorijski proces.

Reduciranje obojene scenografije u crno-bijelu (ulična rasvjeta, izlozi prodavaonica)

Moji najdraži primjeri digitalne obrade fotografije filmovi su braće Coen Čovjek kojeg nije ni bilo i Tko je ovdje lud. Oba filma snimio je Roger Deakins. U prvom filmu radio je iz negativa u boji crno-bijeli pozitiv, dok je u drugom uporabom digitalnoga koloriranja uspio dobiti efekt koji je u klasičnom laboratorijskom postupku bio nemoguć. Zelenu boju šume promijenio je u zlatnosmeđu, dajući tako filmu izgled prošlosti.

Često sam iz negativa u boji digitalnim putem radio crno-bijeli pozitiv. Dobivao sam sjajne rezultate; negativi u boji toliko su usavršeni da se pri osjetljivosti od ISO1 500 ne vidi zrnatost slike. Takvom negativu može se bez ikakvih problema produžetkom razvijanja u laboratoriju podignuti osjetljivost na čak ISO 1000. Novi negativi u boji imaju toliko velik tonski raspon da su razlučivi svi detalji u crnom i bijelom dijelu tonske skale. Iz takva se negativa može u postprodukciji dobiti mnogo više nego iz onoga kojemu je kontrast već zadan.

Digitalnu obradu slike držao sam idealnom za ovaj film. Mislio sam se koristiti visoko osjetljivim negativom u boji jer bih njegovom digitalizacijom mogao preciznije i kvalitetnije doći do crno-bijele fotografije.

I producent je nudio takav način rada jer je cijena ovakve tehnologije postala dostupna i skromnijim produkcijama. No, kako je vrijeme prolazilo, troškovi su se sve više gomilali i digitalna obrada filma postala je nemoguća. Producent me zamolio da počnem razmišljati o crno-bijelom negativu i klasičnom laboratorijskom postupku čitanja svjetla i kopiranja.

Mirko Pivčević