Većinu tekstova, koji će izlaziti jednom tjedno, pisao sam olovkom u bilježnice 14 x 20 cm za osobnu uporabu prisjećanja na filmove. Koji je razlog izlaska sa zatvorenih stranica u javne? Bilješke su pisane neobvezno i slobodno od bilo kakvih uvjeta. Mreža, koja predstavlja najveću javnost, beskrajnu rasprostranjenost, istovremeno pruža utočište usamljenosti. Kažu informatičari: krenuti na mrežu isto je što i staviti prst u more. A ulazak u more osobit je doživljaj, obnavlja arhetipsku ugodu i otvara empatijsku nostalgiju.
Dana 8.7.2004. napisao sam sebi: U slučaju da otvorim svoju sasvim privatnu internetsku stranicu s kratkim mislima o filmovima, kakve zapisujem u bilježnice, kao uvod, razlog ili tumačenje javnog objavljivanja mogu poslužiti riječi Petera Bichsela:
"Ako književna kritika može uopće imati nekog smisla, onda to zapravo može biti jedino da igra ulogu javnog sugovornika usamljenim čitateljima, da bude javni sučitatelj. Šteta što mnogi nisu voljni tako shvatiti svoj kritičarski posao. Čitateljima je poznato kako se u oduševljenju nekom knjigom može biti usamljen…"
Parafrazirano na gledanje filmova to izgleda ovako:
Ako filmska kritika može uopće imati nekog smisla, onda to zapravo može biti jedino da igra ulogu javnog sugovornika usamljenim gledateljima, da bude javni sugledatelj. Šteta što mnogi nisu voljni tako shvatiti svoj kritičarski posao. Gledateljima je poznato kako se u oduševljenju nekim filmom može biti usamljen…
Dakle, ja, usamljeni gledatelj, nudim se kao sugledatelj onima koji nemaju odgovarajućeg sugovornika.
Kada me je netko prije dvije godine pitao za deset najdražih filmova, izbor je bio ovakav:
Luis Bunuel i Salvador Dali: Andaluzijski pas Jean Vigo: Ništica iz vladanja Luchino Visconti: Opsesija Federico Fellini: La strada Karoly Makk: Ljubav Andrej Tarkovski: Zrcalo Wim Wenders: Protjekom vremena Jim Jarmusch: Čudnije od raja Atom Egoyan: Kalendar
Podaci o sklonostima u određenom području dobar su put međusobnog razumijevanju i nerazumijevanja. Onaj tko ne prihvaća barem polovicu naslova bolje da odustane od čitanja Pansinijevih mudrolija.
Većinu tekstova, koji će izlaziti jednom tjedno, pisao sam olovkom u bilježnice 14 x 20 cm za osobnu uporabu prisjećanja na filmove. Koji je razlog izlaska sa zatvorenih stranica u javne? Bilješke su pisane neobvezno i slobodno od bilo kakvih uvjeta. Mreža, koja predstavlja najveću javnost, beskrajnu rasprostranjenost, istovremeno pruža utočište usamljenosti. Kažu informatičari: krenuti na mrežu isto je što i staviti prst u more. A ulazak u more osobit je doživljaj, obnavlja arhetipsku ugodu i otvara empatijsku nostalgiju.
