Film Utezi i krila homoseksualnosti
Gimnazija je najstarija srednja škola u Šibeniku, osnovana 1909. godine, a u početku je bila smještena u zgradi pored Grand hotela Krka, u kojoj je danas Glazbena škola Ivana Lukačića. Tu je djelovala do 1937., kad se preselila u novu zgradu u podnožju Šubićevca gdje i danas djeluje. Tih je godina u školi bilo oko tisuću učenika pa je bilo potrebno izgraditi novu čiji je kamen temeljac postavljen 1935. godine. Dana 9. svibnja 1937. svečano je otvorena nova zgrada u kojoj je počela djelovati Državna realna gimnazija. Za vrijeme Drugog svjetskog rata služila je i kao vojna bolnica. Do danas je u njoj maturiralo više tisuća učenika, uživala je ugled jedne od vodećih srednjih škola u Hrvatskoj i služila je kao ogledni model drugim šibenskim srednjim školama. Kroz stogodišnju povijest mijenjalo se ime, od Niže realke, Gimnazije u Šibeniku, Gimnazije šibenskih heroja, Gimnazije Šibenik do Gimnazije Antuna Vrančića koje nosi danas.
Današnja generacija između ostalog se ističe i kroz djelovanje filozofske grupe čiji su članovi hrabro i odlučno, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije snimili film Utezi i krila homoseksualnosti kojim činjenično pobijaju homofobne floskule poput neka rade što žele u svoja četiri zida. Film počinje homofobnim ispadima jednog učenika nakon što je vidio televizijski prilog o gay prideu i komentirao kako mu je puna kapa ovih pedera, doslovno iskaču iz paštete! Kad smo mi imali svoje prideove? Kako bi mu razbistrila da nema smisla mrziti ono što ne poznaje, prijateljica ga vodi na putovanje kojim će mu pokazati doprinos gay ljudi kroz povijest.
Spominju se tako homoseksualnost u povijesti i filozofiji, od antičke Grčke u kojoj je bila prihvaćena, preko srednjovjekovne Europe u kojoj je bila strogo zabranjena do modernog doba u kojem zapadni svijet ponovno prihvaća homoseksualnosti i razvija queer teoriju. Širi se potom na prezentaciju homoseksualnosti u slikarstvu, kiparstvu i drugim umjetnostima, spominje se kako je redatelj Priče sa zapadne strane bio homoseksualac, da je čak i Marlon Brando eksperimentirao s među-muškom ljubavi te da je Neil Patrick Harris u braku s muškarcem s kojim odgaja dvoje djece.
U školskoj knjižnici otkivaju Lorcu kojeg se obitelj sramila jer je gay te činjenicu da je Shakespeare većinu soneta posvetio upravo muškarcima i bio u vezama s oba spola, baš kao i Virginia Woolf. U sportu je bilo i ima uspješnih sportaša homoseksualnog usmjerenja bili to nogometaš Robbie Rogers, košarkaš Jason Collins, tenisačica Martina Navratilova, plivač Ian Thorpe ili boksač Orlando Cruz, a među muzičarima su možda najpoznatiji Freddie Mercury i George Michael.
Na kraju su autori zamolili stavove profesorica, psihologinje i ravnatelja koji su im dali potporu pri nastanku filma. Profesorica hrvatskoga kaže da nikome na čelu ne piše kojeg je seksualnog identiteta, da trebamo prihvatiti različitosti i ne zabadati nos u tuđe živote, profesorica engleskoga i njemačkoga da su LGBTIQ osobe doprinijele toleranciji, ne samo prema seksualnim manjinama, već prema svim manjinskim skupinama, psihologinja da je homoseksualnost samo jedna od varijacija seksualnosti te da utjecaj osobe na društvo nikako ne proizlazi iz toga tko je koje seksualnosti, a ravnatelj da je homoseksualnost dio ljudske prirode i da su LGBT-jevci dio svih sfera društva. Homofob na kraju shvaća da nije prihvatljiva netrpeljivost prema drugačijima, a još manje mržnja.
Svečana je premijera održana sredinom svibnja 2021, a valja se nadati kako će i drugi gledatelji moći vidjeti ovaj, za mnoge od nas, neobičan i hrabar film.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
